-Mrzim zimu-kaze Spacey cim sjednemo na kavu u oblacno popodne.
Ali nije zima-tjesim se ja u sebi. Jesen je. I rekli su lijepo vrijeme do studenog, ili barem bezkisno, sto je super.
Osim toga, kad covjek pogleda kako ljeto ponekad pocne vec krajme travnja, ne mozemo tvrditi da zima traje vise od pola godine, kao sto nam se redovito cini.
Ali zapravo, kad se sve zbroji i oduzme, zima traje barem pola godine, i
uskoro sam i ja u depresiji.
-Jedina stvar koja spasava zimu -pocne Spacey, i ja mislim da ce reci Bozic, iako mene vise muci onaj dio izmedju Nove i travnja. Ali ona ne kaze Bozic, vec kaze da joj je u zimi jedini spas popeti se na brdo i gledati grad pod sobom. Jer iznad grada su oblaci, a na se popne tamo gdje ima malo sunca.
Sranje. Ne mogu ni to, nisam luda za penjanjem kad je hladno, za razliku od nje.
Zato skocimo na more za vikend. Da upijemo zadnje zrake. Oprezno optimisticna, spakiram i badic. Ali prvo dobijemo gripu, pa padne kisa.
Ne mogu vjerovati kad na netu nadjem kako su Ameri vec izracunali kolikoje jos tocno shopping dana do Bozica, a zatim me vec i Baka pita sto cemo kupiti za grob za Sisvete.
Ipak, uskoro ce mandarine, a tu su i kesteni. A onda ce doci i bozicni kolaci, pa valentinovske cokolade...i za tren smo opet u toplom dijelu godine.
Post je objavljen 12.10.2012. u 00:14 sati.