Marketing
Zvončica je zakoračila na sunce...
... i ušetala u bajkovitu čipkanu čaroliju!
Tisuće ukrašenih prozora sjajnih stakala,
šarenih krovova i kipova
koji su s visine gledali na nju,
pa je, očarana, u želji da foto aparatom zabilježi svaki detalj,
bila nepažljiva, odlutala i odjednom ostala sama.
U panici se osvrtala tražeći prijateljsko, poznato lice,
ali uzalud ... nitko nije obraćao pažnju na nju.
Osjećala se kao Alisa u Zemlji Čudesa.
Hodala je bez cilja, izgubila svaku nadu da će pronaći
utočište prije mraka, dok nije ugledala stepenište.
Pomislila je, možda ipak, krene li ovim stubištem,
stići će u kakvo sklonište, pronaći nekoga tko bi joj mogao
pomoći ...
Pa je krenula, oprezno i puna nade.
Dugo je hodala i već sa zebnjom pomislila
da ovaj put nikamo ne vodi, kad odjednom, ugleda prolaz
i ogroman kameni most,
a na kraju mosta, daleko u brdu uzdizao se dvorac.
Željela je prije mraka stići do njega.
Sad se već jako bojala i sa zebnjom u srcu
potrčala je s mosta u prolaz prema dvorcu.
Na ulazu, uplašeno je zastala.
On se cerio i gledao je ...
... nastavlja se ...
Post je objavljen 11.10.2012. u 22:34 sati.