Prođem pogledom po kišnim kapima
šutnjom ih dotaknem,
a tišinom vrisnem do neba.
Zatvorim oči i osluškujem vjetar što donosi
miris zemlje, vode i čistog zraka
želim raširiti krila, letjeti, dotaknuti oblake,
osjetiti prazninu uzdaha, savršenstva,
bez straha, da će mi krila nestati.
Skupljam hrabrost i letim u visine
gdje pogled nikada nije ugledao kako se rađa dan,
a san donosi noć.
Pokušavam sakriti razočarenje i saznati
ima li razloga letjeti, lomiti krila, kišne kapi usnama ljubiti,
oblak ispred sunca maknuti, a vjetru šaputati,
da violinom odsvira,
kako je jedno biće htjelo anđelom postati.