Povodom vijesti:
Eleven EU Countries Agree on Transaction Tax
Germany, France pitch Tobin tax on financial transactions
Porez na međunarodne financijske transakcije ("Tobinov porez", po nobelovcu za ekonomiju Jamesu Tobinu koji ga je davno predložio) jedan je od osnovnih mehanizama, koji bi mogao pomoći da se ukrote globalne financijske spekulacije, koje izazivaju "ultranestabilnost" financijskog sustava - financijski baloni koji se mahnito napuhuju i onda pucaju, ostavljajući pustoš u realnoj ekonomiji. Nikakvi ograničavajući mehanizmi ne postoje otkad je, prije 40 godina, odbačena zlatna podloga dolara.
Iako bi porez donio znatna sredstva, to nije glavna dobrobit ni smisao. Jedna od bitnih poželjih posljedica: »Tržište valutama će se znatno smanjiti u veličihi, pomažući da se obnovi autonomija nacionalnih ekonomija. Nacije će opet moći učinkovito intervenirati da zaštite svoju valutu od obezvrijeđivanja i financijskih kriza.«
Moćnici financijskog kapitala, naravno, na sve načine nastoje spriječiti njegovo uvođenje. Za uvođenje se zalaže vrlo šrioka i šarolika koalicija civilnoga društva na globalnome nivou, ali i značajne političke snage. U Europi, za uvođenje FTT zalažu se socijalisti, ali i njemačka konzervativna vlada. Središte otpora je londonsky City, najveće financijsko središte Europe, koje se boji bijega poslova. Švedska je svojedobno uvela taj porez, ali je morala odustati. Prijedlog za uvođenje poreza na razini EU, podržan i u Europskom parlamentu, prošle godine blokirala je Velika Britanija.
Problem s financijskim sustavom u novčarskoj ekonomiji: "dobar sluga, loš gospodar". Ne možemo bez sustava koji osigurava kolanje novca; države moraju intervenirati kad se sustav urušava i spašavati ga, jer je realnoj ekonomiji (onoj koja proizvodi realna dobra i usluge) nužan. Ali, financijaši mahnito trguju jedni s drugima, izmišljaju financijske "derivate", povećavaju brojke navodnoga bogatstva mnogo puta preko cifre koja predstavlja realna dobra kojima raspolažemo. Sve su to virtualne brojke, ali donose realnu dobit. Mali broj financijskih magnata usmjerava golema sredstva u svoje džepove. Oni zarađuju kad realni poduzetnici i radnici zarađuju, ali i kad oni gube. Umjesto da novac, kao krv, pogoni cijeli organizam, stvaraju se interni problemi, kao rak, te stvaraju suprutni učinak. Nije problem, bar ne glavni, današnjih financijskih kriza što previše troše neki potrošači (npr. u SAD stavljajući stanove pod hipoteku) i neke vlade (Grčka idr.), nego što virtualno vlada nad realnim.
Možda je problem načelno nerješiv, u okviru ovog sustava, kojeg zovemo kapitalizam (kapital je uistinu onaj koji vlada - upravo kapital kao takav, a ne "kapitalisti"). U tom smislu inicijativu kritiziraju radikalni ljevičari, smatrajući da neće promijeniti ništa bitno u sustavu - moćnici će uvijek naći načina da sačuvaju i povečavaju svoju moć, "drugari" (cronies - "kumovi") pomagat će se i kao grupa održati dominaciju.
Valjda ipak vrijedi probati poboljšati stvari unutar sustava. Činjenica je da su dosadašnji pokušaji da se sustav revolucionarnim udarcem zamijeni radikalno drugačijim propali (a uvijek su vladali nekakvi "drugari"). Ipak, kad gledamo kako živimo danas u odnosu na život naših predaka prije samo stotinu godina (vrlo kratko vrijeme u povijesti čovječanstva), napredak je fantastičan. Ono što je neizvjesno jest je li održiv. I dalje imamo neke iste probleme, ali i neke kvalitativno posve drugačije.
Europeans for financial reform
Ekologizam i ekonomija (prezentacija)
Ekološka ekonomija (blog)
Post je objavljen 10.10.2012. u 08:47 sati.