Marketing
radiomateri
U današnje doba kad su se uobičajile promotivne marketinške akcije zahvaljujući kojima se za jednu kunu može kupiti najnovije modele mobitela, malo tko se sjeti radioamatera. Teško je i nabrojati što sve suvremeni mobiteli mogu, još malo pa će se na njima moći ispeći i jaje na oko, i sve to „user friendly“, pa je i onima koji se slučajno prisjete radioamatera teško zamisliti što su oni svojevremeno bili.
Zlatno doba radioamaterstva bilo je desetak-petnaestak godina nakon Drugog svjetskog rata. Zemlja je bila nerazvijena, siromašna, pretežno ruralna i zatvorena, a stanovništvo je bilo uvelike izolirano od ostatka svijeta o kojemu se saznavalo malo i kontrolirano. Pasoše za putovanje u inostranstvo mogli su dobiti samo rijetki koji su trebali službeno putovati, nije bilo turizma da bi stranci dolazili, dnevne novine su izlazile na četiri lista, čak ni radioaparati se nisu nalazili u svakom kući. Većini ljudi su šture novinske i radio vijesti bile jedini izvor informacija o svijetu izvan uobičajenog kruga kretanja, a značajnu ulogu imala su i prepričavanja, glasine i nagađanja.
U takvom okruženju „Narodna tehnika“ je slijedila parolu „Tehnika narodu!“, pa je u svakom većem gradu djelovao klub ili kružok radioamatera. Koliko god se „Narodna tehnika“ trudila omasoviti svaku svoju akciju, radioamatera nikada nije bilo mnogo, obično su se mogli na prste izbrojati. Naime, da bi se postalo radioamater trebalo je ispunjavati nekoliko raznorodnih uvjeta od kojih se nijedan nije mogao fingirati. U prvom redu, trebalo je raspolagati tehničkim znanjima da se uz eventualnu pomoć iskusnijih kolega sam sastavi radiostanicu, a svakako ju je trebalo znati sam popraviti. Zatim je trebalo dobro znati barem jedan svjetski jezik, a po mogućnosti još i što više drugih stranih jezika. I na kraju, trebalo je uživati takav status kod vlasti da bi se dobila dozvola za bavljenje radioamaterstvom. Rezultat je bio da su radioamateri bili male elitne skupine. Međusobno su se takmičili tko će uspostaviti kontakt na većoj udaljenosti i sa što egzotičnijim sugovornikom. Dokaz o uspostavljenoj vezi bile su razglednice koje su svjetski radioamateri izmjenjivali nakon razgovora, pa je svaki od njih bio i sakupljač razglednica i dopisnica. (To od današnje mladeži uopće zna razliku između dopisnice i razglednice?)
Kako je prijem radiosignala najbolji noću, radioamateri su se razlikovali od okoline koja je rano ustajala i rano išla spavati po tome što ih je pasija navodila da budu noćobdije i spavaju danju kad je sav ostali pošten svijet bio budan. Za nadoknadu su bili jedini koji su točno znali što se događa svuda u svijetu, a često su izravno razgovarali i ulazili u rasprave s pripadnicima sredina koje su bile u političkoj i ideološkoj konfrontaciji. Radioamateri su bili i diskretni i vrlo obzirno su o saznanjima koja su tako stekli razgovarali izvan svog kruga, tako da su se osjećali kao posvećena sekta koja raspolaže tajnim znanjima.U to su vrijeme radioamateri bili i vrlo ugledni. Uobičajene novinske reportaže i radioemisije govorile su o primjerima kada su radioamateri dojavili nešto hitno i važno nekom mornaru na našem brodu na dalekim morima ili su saznali da za neku teško bolesnu djevojčicu ima lijeka na drugoj strani zemaljske kugle, te organizirali da ga se kupi i da ga lanac pilota i mornara iz ruke u ruke u nekoliko dana prebaci ondje gdje je potreban.
Spominjem radioamatere jer su nekoliko ljudi koji su odigrali relativno značajne uloge u mom odrastanju i formiranju bili radioamateri. No u doba kad sam stasao da bih se i sam mogao time početi baviti, kad sam već razapeo od vrha krova do najbližeg jablana dvadesetak metara bakrene antene i izradio svoj prvi detektor sa slušalicama, stigli su prvi tranzistori, mali, prijenosni i relativno financijski dohvatljivi radioprijemnici, a ni putovnice i putovanja u inozemstvo više nisu bila rijetkost.
Ne znam što je danas s radioamaterstvom i radioamaterima, da li se nakon Neđe iz Ljubuškoga još itko time bavi, ali je dugo vremena važilo da je kad bi netko u društvu spomenuo za nekoga drugoga „Mi se znamo još iz radiomatera!“ samo njih dvoje znali što to zapravo znači.
Post je objavljen 09.10.2012. u 13:43 sati.