Nedugo je Dotur završija na prisilnom radu u Mičigen An Arbora na šes misici pa ga je Cini riješio positit u svon ponovnom positu vlastitom Golon Otoku na kojemu je i san provea dvi crne godine. Došla je i Frensi iz još jednog mnogo dnovitog grada – Klivlenda.
Frensi (koja svoju rodbinu može otpratiti do mejflauera i čiji uber bogati dida inzistira da glasa za Mitta) je uvijek za avanture, sama sa svojom ekipom istraživača – onižim Japancem i Kazastancem i ovišim Amerikancem – se fura na bemićima od napuštene zgrade do napuštene zgrade u Klivlendu. Stoga, kada smo Dotur i ja predložili da odemo na advenćr u Flinta bila je mnogo oduševljena.
Prvi susret s dountaun Flintom nije mnogo obećavao jer iako muljevita i dakako napuštena, najviša zgrada u čitavom gradu ipak nije bitno više ili, bolje rečeno, niže dnivala od recimo jednog dountaun Durhama di smo se Frensi i ja zajedno smarali jednu godinu, a ona i više. Zaključak je bio da Moore laže i mulja. Štoviše, posjet u kulturni centar čak me i ugodno iznenadio, a Dotura je mnogo obradovao konj. Konj:
Tek na povratku u An Arbor vidli smo s hajvej toliko reklamirani urban dikej tako da smo odmah zapalili natrag u taj kvart i uživali u dnu.
Američki srednjoškolski sustav:
Ostaci američkog represivnog sustava. Stanica lokalnog šerifa:
Možda najstrašnije od svega bio je dječji muzej koji čak i nije bio u urban dikej dijelu grada:
Nažalost, nismo stigli do Ditroita, ali ide Dotur u nedilju i na najprikladniji od svih koncerata: GSYBE! Moram i pripomenuti da Dotur živi u stanu koji nalikuje nečemu gdje se mogu zamisliti kako se skrivam ridajući nakon zombi apokalispe.
Doktor i Cini
Post je objavljen 09.10.2012. u 03:56 sati.