Uf...teško je biti odrastao..u biti...teško je glumiti odraslu, zrelu i samostalnu osobu.. :) ali ne žalim se..jednom je i to moralo doći. Ili nije? hm...moramo svi odrasti, ali isto tako moramo i sačuvati ono dijete u sebi.. Teško mi to ide zadnjih dana. To dijete se stalno gubi iz vidokruga. Trči pod auto, pa stoji preblizu moru dok je bura, pa se mota oko nogu, a kad ga trebaš nigdje ga nema. Uplašeno je to dijete, znam ja. Ali ćemo dati sve od sebe da ga utješimo i vratimo mu osmijeh na lice..možda dobije i koju novu igračkicu.
Moram vam priznati da je teško provoditi s voljenom osobom 24 sata dnevno..još ako je ta osoba jako ljubomorna, a vi jednako toliko društveni i uvijek gladni novih ljudi i novih mišljenja...teška kombinacija. Trebamo kompromis pod hitno, ako znate nekoga da ga iznajmljuje ili prodaje javite mi. :D
Teško je i raditi s prijateljem koji je dobio jednu pohvalu (malo napuhanu i preuranjenu) i odmah se vinuo u nebesa. Preletio oblake i zaboravio prijatelje. Više tužno nego teško....
Našla sam riješenje za oboje...grožđe.. :) fino od 9 do 18 i dok dođem natrag brzo prođe ostatak radnog vremena...
A što vi radite? :)
Post je objavljen 08.10.2012. u 20:06 sati.