Sivo more, nebo sivo
Čini tmurnim što je živo.
Siva duša, sivi ljudi,
Kad i maca sunce žudi
Obzor magla sav okiva
Gdje li se sad ljubav skriva ?
Nebo sivo suze nudi,
Radujte se marni ljudi !
Žedna zemlja neka pije
Biti ne će kao prije.
Voda zemlji plodnost daje
I kad samo kratko traje.
Pa, smočio se, pokisao
Ljubav pitaj za smisao !!
Dogodilo se toga dana, kad je nepredvidljivo kiša omela realizaci-ju jednoga zajedničkoga, pomno planiranoga posla, radosno oče-kivanoga. Međutim kiša je promijenila plan. Neprikladno je bilo samo proviriti izvan krova. Pa tada, malo u srdžbi na vrijeme, a više u šali, igra riječi promijenila je u kući raspoloženje.
U šali nespretni dodiri, malo pomalo postadoše milovanja i igra, ljubavna predigra, kad dvoje sami , uz rominjanje kiše po prozoru, započeto kod stola, spontano premjeste na ležaj, oslo-bađajući se postepeno odjeće, kao smetnje intimnog dodira dvaju tijela koja žude postati jedno. A kiša bijaše taj 'krivac' za prei-nake planskog posla… No okus, iznenadne, neplanirane slasti i radosti toga kišnga dana posta čežnja, pa u budućnosti bude 'kišni dan' intimno poželjan, koji se očekuje sa zagonetnim smješkom, jer je 'kišni dan' postao 'njihov dan' sa osjećajem sretnog postojanja i smisla življenja . . . .
Domoljubac -Zvonimir Tomac 4.10. 2012
Post je objavljen 07.10.2012. u 15:44 sati.