Pregled posta

Kooperativna ekonomija: s onu stranu kapitalizma?

Prenosim s bloga Ekološka ekonomija.

Kooperative (zadruge) oblik su udruživanja rada i sredstava, koji djeluje na ne-kapitalističkim načelima u kapitalističkom (ili barem tržišnom) okruženju. Dobro funkcioniraju i u najrazvijenijim zemljama. Mnoge tvornice u SAD u vlasništvu su zaposlenih, u nama susjednoj Austriji ponose se svojim učinkovitim poljoprivrednim zadrugama. U Hrvatskoj su potpuno zanemarene.[1]

Google daje 141.000 razultata za "cooperative economics". Članak na wikipediji ima ozbiljnu manu da govori gotovo isključivo o temama iz prošlosti. Da se naprotiv radi o živom društvenom pokretu, svjedoči Međunarodan konferencija o kooperativnim ekonomijama "Imagine 2012", koja se upravo ovog vikenda održava u Kvibeku, Kanada.

Pojam "Tragedy of the commons" razvijen je u teoriji igara za tezu da se kolektiv nikako neće moći dogovoriti o optimalnom korištenju zajedničkih dobara na dobrobit svih, pa je najbolje sva takva dobra (vode, pašnjaci, ribolovna područja isl.) privatizirati. Elinor Ostrom, prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu za ekonomiju, pokazala je, kroz niz konkretnih primjera diljem svijeta koje je proučavala i kroz matematičke modele, da teza nije ispravna. Njezina knjiga "Upravljanje zajedničkim dobrima" prevedena je i na hrvatski.

Jugoslavenski sustav samoupravnog socijalizma želio je na tim načelima organiziran cjelovitu privrednu (svaka socijalistička republika unutar SFRJ bila je načelno jedna velika kooperativa). Zagrizlo se previše, i u praksi faktički je upravljala Partija, odnosno krugovima moći unutar nje ("crony socialism", kumovski socijalizam, iz kojeg smo bezbolno prešli u kumovski kapitalizam). Tako je stvar propala, a s njom nažalost i svaki duh solidarnosti i suradnje. (Pa recimo naši seljaci ne mogu dogovoriti ni elementarno očito korisne oblike suradnje, i zato ih lako uništavaju grofovi poput Todorića.)

Činjenica je da danas postojeće, uspješne kooperative, djeluju u kapitalističkom okruženju, kao jedna od varijacija oblika vlasništva. Ipak, mnogi vjeruju da one jesu sjeme za potrebnu i potrebnu post-kapitalističku nacionalnu i globalnu ekonomiju.

Prof. Gar Alperovitz autor je niza knjiga, između ostalih "America Beyond Capitalism". Ovdje je njegov govor (video, 67 min) na godišnjem zasjedanju National Cooperative Businesss Association SAD. Gar Alperovitz on Cooperative Economy: “I’ll Bet My Life on It

Na mrežnom sjedištu Gara Alperovitza možete, među inim, pročiitati dulji tekst "If You Don’t Like Capitalism, and You Don’t Like Socialism, What Do You Want?", koju je napisao sa Steveom Dubbom.

Teme zajedničkog vlasništva, kooperativa i generalno "postkapitalističke ekonomije" značajne su i s gledišta promocije obnovljivih izvora energije. Oni su po svojoj prirodi često decentralizirani, mali, predaju struju u lokalnu mrežu niskoga napona (distribucija a ne prijenos). Zato mogu biti, i u svijetu često i jesu, u vlasništvu ne samo velikih kompanija i privatnika, nego i lokalne zajednice (iako su danas također veliki biznis na globalnom nivou). U ekonomsku računicu njihove isplativosti moraju biti uzete u obzir rasne koristi za lokalnu zajednicu. Npr. mali pogon zna biomasu, te prikupljanje i priprema gorova za njega, može biti skuplje gledano po jedinici energije od termoelektrane na uvozni ugljen, ali taj novac ostaje u lokalnoj zajednici i donosi višestruke koristi.

Može li se razviti ekonomija koja će održati tržište, kao izgleda nenadomjestiv mehanizam ekonomije, a da suzbije akumulacija kapitala i kapitalskog mehanizma - "kurjačke gladi za viškom vrijednosti" (Marxova sintagma)? Ekonomija, koja je usmjerena na zadovoljavanje ljudskih potreba i dugoročnu održivost, a ne na stjecanje zarade i gomilanje bogatstva koje nema veze s potrebama?
______

[1] Jedan koristan komentar na facebooku: