Nikada nisam dvojio da je film „Schindlerova lista“ Stevena Spilberga najbolji film koji sam gledao. Prije toga najbolji film je bio „Ta divna stvorenja“, onaj film o životinjama kojega sam gledao u gimnaziji kao nastavni program. Tada se još znalo što koji uzrast treba gledati. Donedavna nisam ni znao da je za taj film Oskara dobio Branko Lustig, Hrvat iz Osijeka kao producent filma. Taj Branko Lustig dobio je još jednoga Oskara za neki drugi film, 55 godina živio je u Hrvatskoj i to mu je domovina. Zadnjih 25 godina živi u Los Angelesu, i tu mu je dom, kako sam kaže. Navraća redovito u Hrvatsku, u Zagreb uglavnom, i voli svoju Hrvatsku. Pred neki dan bio je u Hrvatskoj u srednjim školama u Zadru i Kninu sa svojim filmom o holokaustu, i da bi u razgovoru s učenicima dočarao sve strahote te izvanljudske forme uništavanja židova koji su u jedno m povijesnom periodu bili krivi za sve nedaće ljudskoga roda. Kao što su Srbi danas krivi Kerumu za propast njegova umjetnog i sumnjivog bogatstva.
S holokaustom se s jednim manjim koeficijentom može uspoređivati samo kapitalizam novijega doba koji ne broji samo određene skupine, nego sve ljude koji nisu kadri pljačkati sirotinju! Možda je ovo ponižavajuće za židove, ali uništavanje na bilo koji način neke ljudske kategorije, ja smatram holokaustom! Što su to konkvistadori i Amerikanci radili indijancima u Srednjoj i Sjevernoj Americi? Učili ih demokraciji? Kao što svi europski imperijalisti, osvajači Afrike i Azije uče danas nas!
Branko Lustig je u svom životu imao nekoliko felera; bio je židov, kao dječak preživio je Auschwitz, a neki dan dobio je priliku da u svojoj Hrvatskoj u dvije srednje škole održi predavanje o strahotama holokausta. I sve je to u Zadru bilo u redu dok u razgovoru s učenicima nakon prezentacije filma nije naglas rekao da je zanijekao boga onoga časa kada je vidio što se to ljudima čini po logorima u Auschwitzu i mnogim drugima u doba 2. svjetskog rata, ali i kasnije. Rekao je učenicima da ne vjeruje u boga, jer da postoji ne bi dozvolio holokaust, ali rekao je da ne bi dozvolio ni Srebrenicu! Nisam primijetio da su naši mediji spomenuli i Srebrenicu. Znači da je rekao kako je ateist. Pa zar je moguće da se u Zadru, katoličkom gradu, koji još uvijek slavi i Pavelića i Gotovinu, svetog Donata i Thompsona, a učenici naučili da bog postoji, netko može reći da boga nema i bog. Lustig spominje da kada bi današnja mladež znala kakva je bila ideologija ustaškog pokreta i njihovo ponašanje, nikad ne bi išla na Thopsonove koncerte.!
Zadrani i mediji sasuli su drvlje i kamenje na slavnog Hrvata i nikada mu neće zaboraviti boghuljenje, zbunjujući zadarsku mladež . A oni su zadarskoj mladeži pričali o križariskim ratovima koji su se vodili u ime boga, oni su im objasnili kako su španjolski konkvistadoru vodili sa sobom i misionare koji su na lomačama krstili indijance, kako su bajonetama četverili majke i djecu domorodaca u Srednjoj Americi. Pričali su im o crkvenoj inkviziciji Srednjega vijeka, o indulgencijama za oprost grijeha. Sve u ime boga jedinoga.
Nakon projekcije filma i razgovora s učenicima u Zadru, Branko Lustig je trebao gostovati u Kninu. U kninsku školu došla su dva učenika i domar, vjerojatno, pa se, eto, zbor nije održao. Roditelji kninske djece, ravnatelj škole, gradonačelnica Knina, brzo su dočuli da je Lustiga sigurno poslao nečastivi i nisu ga htjeli ugostiti. Evo, naknadno čujem da se gradonačelnica ispričala Lustigu i pozvala ga da nagodinu obavi tu prezentaciju, misleći valjda da će taj starac od 80 godina onemoćati? Neće gradonačelnice, Branko Lustig živjet će vječno jer je to humanist čija djela ne umiru nikada.
Sada bih se mogao pojaviti ja koji dajem podršku Ruži Tomašić, predsjednici jedne od desetak pravaških stranaka koja od Sabora traži zakon kojim bi se zabranio ulazak u Hrvatsku nepoželjnim osobama. Tu je prije svega Bob Dylan sa svojim nakaradnim razmišljanjima o Srbima i Hrvatima, pa Tomislav, ovaj Nikolić, Riblja Čorba, a sada naravno i Branko Lustig. Možda i ekonomista nobelovca Paula Krugmana koji je neki dan govorio neka Hrvatska ne uđe u europsku zonu jer će ju euro uništiti. A političare agnostike i ateiste treba odmah smijeniti da ne truje vjerničke vrednote.
Čitajući o Branku Lustigu, mislim da mu je najteže palo nedavno posjećivanje Auschwitza. To su gorka sjećanja, ali uvijek se nešto novo zapazi i osjeti. Ovoga puta bilo me je sram, govori Lustig. „U Auschwitzu su razvijene zastave svih zemalja svijeta, osim moje Hrvatske!“ Zbog ovoga bi se trebali sramiti svi Hrvati i naša vlast najviše. Eto; srami se samo Branko Lustig.
A za kraj sam ostavio mali izvadak iz Lustikovog razgovora s jednim novinarom kada je na kraju u originalu rekao kako on doživljava svoju Hrvatsku nakon školskog razgovora u Zadru i Kninu: „Ako ne smijem na glas reći ono što ja mislim – jebeš demokraciju!“
Post je objavljen 07.10.2012. u 05:59 sati.