U mnoštvu pitanja
pojavilo se ono zadnje,
a ja ne znam
što je znanje,
dok ga ne doživim i proživim.
Ti si daleko od mene
i ne vladam tvojim mislima
ni tvojim snovima,
a uz tvoje lice
više ne lebdi moja sjena,
dok se u kišnom dodiru
uz tebe zavlači druga žena.
Pokazao si mi ocean,
pokrio me, zatvorio vrata
i tiho izašao,
dao si svoj život kišnim noćima,
dočekivao razna mutna jutra,
bio si ranjen
i ponovno si rađao
novog čovjeka u sebi,
mjesecima i godinama
bacao si se daljinama, ponorima,
čitao razne gluposti
mnoštvu izgubljenih duša
i tražio slabu točku
u nečijem lutajućem pogledu.
Neprepoznatljiv sam sebi,
tvoja žudnja te tjerala
na još dalje i dalje
u još kišnije noći
i mutnija jutra,
ali u krilu sna
tvoja duša se uzdignula
iznad oceana,
oživjela je i probudila se.
O tome svjedoči slika
tvog nestanka sa scene,
jer tražeći godinama pravu riječ,
našao si odgovore u sebi.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-28-9
@Copyright Jadranka Varga Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.