Marketing
PET ambalaža: da ili ne?
Ovaj blog i web portal ZG-Magazin uspostavili su suradnju. Urednik ZG-Magazina otvorio je svoje stranice i za mišljenja struke. U nastavku je prvi suradnički članak (kojeg možete pročitati i na sljedećem LINKU), a nadamo se da će ih biti još.
PET ambalaža: da ili ne?
Polietilen teraftalat ili stručno napisano poli(etilen-teraftalat), a široj javnosti poznatije kao PET je plastomer odnosno termoplastična plastika iz grupe zasićenih poliestera koji se dobiva polimerizacijom na više načina - procesom poliesterifikacije gdje se odvija reakcija teraftalatne kiseline i etilen glikola s vodom kao nusproduktom ili procesom transesterifikacije gdje se odvija reakcija etilen glikola i dimetil teraftalata s metanolom kao nusproizvodom.
Glavni načini upotrebe su: u obliku vlakana i monofilamenata vrlo velike čvrstoće (procjenjuje se da se tako u svijetu koristi 60 % proizvedenog PET-a), u obliku filmova i folija te kao konstrukcijski plastomerni materijal, međutim njegova nama najpoznatija primjena je termoplastično preoblikovanje odnosno procesom puhanja proizvodnja plastenki - jednokratne plastične ambalaže za pića.
PET je jedna od stabilnijih vrsta plastike, nepropustan je, ne degradira, što mu je svakako prednost jer to znači da iz svog sastava ne ispušta elemente koji bi mogli komtaminirati osnovni sadržaj. Gustoća PET-a se kreće od 1,38 do 1,45 g/cm3, što znači da je teži od vode i u pravilu će u rijekama i morima potonuti na dno, što mu ovaj puta nije prednost. Nerazgradljivost, kao i kod ostalih vrsta plastike je karakteristika koja omogućava recikliranje te ponovno korištenje, a upravo zbog svoje stabilnosti PET se vrlo dobro reciklira i višekratno koristi.
Inače, proizvodi od PET-a na sebi nose oznaku za recikliranje 1 u jednom od sljedećih oblika: (Slika 1 - oznake za reciklažu PET-a)
Eto, to je bilo nekoliko osnovnih podataka o materijalu od kojeg se danas, pored polietilena (PE) i polipropilena (PP), proizvodi najviše ambalaže s kojom se svakodnevno susrećemo.
Plastična ambalaža, pa naravno i PET zbog svojih karakteristika - stabilnost materijala, jednostavno oblikovanje i prilagođavanje upakiranom sadržaju, mali utrošak energije za proizvodnju i preradu, mogućnost korištenja vrlo malo materijala, mala težina, sigurna primjena i manipulacija, neotrovnost i ekološka prihvatljivost te mogućnost recikliranja danas sve više zamjenjuje klasične materijale kao što su staklo, metal, u nekim slučajevima drvo.
Područje primjene PET-a u posljednjim godinama najviše se proširilo na proizvodnju plastenki, odnosno plastične boce - jednokratnu ambalažu za vodu i druga bezalkoholna pića. Upravo zbog svojih prije navedenih karakteristika, PET je danas jedna od najbrže rastućih primjena plastike.
Slika 2 - PET boce
Proizvodnja PET-a je ekonomična i praktična
Sama proizvodnja PET ambalaže je također vrlo ekonomična i praktična, a dizajnerski vrlo zahvalna. Najprije se injekcijskim brizganjem proizvode epruvete od PET-a (u nekoliko veličina) te se one tako male prevoze do korisnika koji ih onda s pomoću posebnih strojeva - puhaljki zagrijava i puše u željeni kalup te proizvodi PET boce najrazličitijih oblika (samo je mašta dizajnera ograničenje). Takav sustav vrlo je ekonomičan jer se PET prazne boce (lagane, ali voluminozne) ne prevoze od proizvođača do korisnika koji ih puni, već se prevozi znatno manje voluminoznije epruvete a same boce proizvode iz epruveta na mjestu punjenja.
Slika 3 - PET epruvete
Slika 4 - PET boce
Slike 5 i 6 - linije za punjenje PET boca
Video klip - kako se proizvode PET boce:
Nekoliko riječi o prednostima u odnosu na alternativnu ambalažu za pića - staklo. Dakle, težina klasične staklene boce - litarske staklenke je 300 do 450 grama (ovisno o obliku i debljini stakla) dok je za slične namjene PET plastenka zapremnine litru i pol do dvije teška 30 do 50 grama što znači da je PET ambalaža i do 10 puta lakša od staklene ambalaže, odnosno po litri sadržaja i do 20 puta lakša. U današnje vrijeme vrlo visokih troškova transporta, a uzimajući u obzir i ekološki nepovoljne utjecaje transporta, PET se jednostavno nameće kao vrlo pogodno rješenje.
Preračunato govoreći, kada se iz okolice Zagreba do Splita prevozi kamionom oko 25 tona tereta - upakirane vode, tada bi u slučaju da je voda upakirana u staklenu ambalažu, oko 7 t bila staklena ambalaža, 0,6 t ostala ambalaža, a 17,4 t bi bio osnovni sadržaj kojeg želimo prevesti - voda. Za taj prijevoz šleper će potrošiti oko 120 litara goriva u jednom pravcu, odnosno 6,84 litre goriva po toni osnovnog sadržaja. S druge strane, korištenjem PET ambalaže u našem šleperu do Splita našlo bi se oko 0,5 t odnosno 500 kg plastične ambalaže, oko 600 kg ostale ambalaže (drvene palete i folije za zamatanje) te čak 23,9 tona osnovnog sadržaja. Pa će u tom slučaju potrošnja goriva po toni osnovnog sadržaja biti 5,02 litre goriva - dakle oko 30 % manje odnosno jeftinije, a da ne govorimo o zagađivanju.
Ovakvih bi se prednosti dalo izpreračunavati veliki broj i svaki puta bi smo vrlo jednostavno dokazali da je energetski, materijalno, ekološki i cijenovno PET u apsolutnoj prednosti. Jedna od zgodnih ideja je i kvadratna PET boca koja je omogućila dodatnu prostornu uštedu i do 15 % u odnosu na okruglu bocu.
SLIKA 7 - kvadratna PET boca
Zlonamjerna podmetanja
Na žalost, danas kada se govori o plastičnoj ambalaži, tada koje kakvi "eko-brižnici", a u stvari protivnici svega i svačega zlonamjerno miješaju činjenice, krivo izvještavaju javnost te stvaraju dojam da je plastična ambalaža opasna, otrovna i da će nas dovesti do bolesti, genetskih mutacija i ekološke katastrofe. Vrlo lukavo i perfidno koriste karakteristike jedne vrste plastike u svom ocrnjivanju druge vrste plastike. Svatko normalan zna da se od PVC-a danas najviše proizvodi plastična stolarije, cijevi, podne obloge i automobilski dijelovi, od polietilena plastične vrećice, a od PET-a plastenke za pića. Vrlo nekorektno, da ne kažem zlonamjerno je neke karakteristike PVC-a pripisivati polietilenu ili PET-u. Bilo bi to jednako kada bi smo karakteristike drveta pripisivali staklu ili čeliku te onda te materijale optuživati kao vodopropusne ili vrlo slabe čvrstoće.
Upravo jednostavnost primjene, praktičnost i niska cijena dovela je do našeg "potrošačkog" ili bolje rečeno "olako odbacivačkog"mentaliteta te nam ta ambalaža više nije predstavljala vrijednost oko koje bi se brinuli i na žalost, olako smo je bacali i odbacivali. Nerijetko i u prirodu te je to dovelo do popriličnog onečišćenja naših parkova, travnjaka, šuma i plaža. Kada tome dodamo mogućnost recikliranja i uz minimalne troškove proizvodnje jednakog proizvoda - PET boce, kao vrlo logičan potez nameće se uvođenje naknade na PET ambalažu kojom je predviđeno da kupac prilikom kupovine pića plati 50 lipa za plastenku, koje dobiva nazad ukoliko je vrati u trgovinu ili na mjesto organiziranog prikupljanja.
Fenomenalna ideja koja je, osobno provjereno, u desetak dana očistila Hrvatsku. PET ambalaža je učas od otpada koji nagrđuje naš okoliš postala vrijedna sekundarna sirovina. Tadašnja ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva gđa. Marina Matulović Dropulić 2005. godine donijela je novi Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu kojim je i zakonski predviđena naknada te sustav prikupljanja i recikliranja. Takva odluka imala je višestruke koristi - od ušteda, smanjenja trošenja prirodnih resursa, uštede energije, kao i značajan doprinos smanjenju onečišćenja okoliša. Imala je ta odluka i socijalni element, koji iako nije bio u osnovnoj namjeri nikako se ne smije danas zanemariti.
Slika 8 - PET boce spremne za recikliranje
Na žalost, kako to uvijek biva u našoj Hrvatskoj, odlična odluka koja je omogućila razvoj sustava prikupljanja i recikliranja plastike, uštede i očuvanje okoliša te otvaranje novih prerađivačkih pogona s novim radnim mjestima, vrlo brzo je pretvorena u mogućnost izvrgavanja pa čak i kriminala. Naime, danas proizvodnja PET plastenke košta ukupno oko 30 lipa, a prilikom povrata te plastenke dobije se 50 lipa, pa je navodno bilo slučajeva da su se PET plastenke proizvodile samo radi povrata i pojedinci su zarađivali i do 20 lipa po plastenci koja nije ni vidjela piće i potrošača.
No, to zasigurno nije problem niti poli(etilen teraftalata), niti Pravilnika o ambalaži, to je problem kojime se trebaju pozabaviti inspekcijski organi kao i policija i tužilaštva. Sustav je u svakom slučaju dobar i svakako ga treba zadržati, a vrlo vjerojatno i proširiti na ostalu plastičnu ambalažu kao što su plastične vrećice, polistrirenske podloške, PET kutije ili polietilenske (HDPE) boce i bočice.
Slika 9 - PET kutije za pakiranje
Slika 10 - Polistirenska ambalaža
Slika 11 - HDPE ambalaža
I na kraju, zaključiti ću. Svaki proizvod ima svoju odgovarajuću ambalažu, a plastična ambalaža zbog svih svojih prednosti zadovoljava vrlo širok krug primjene. Naravno, nikom pametnom ne pada na pamet vrhunski đakovački rizling, korčulanski pošip, istarski teran ili iločki traminac pakirati u PET ambalažu, ali jeste ludost vodu i bezalkoholna pića kao i pivo pakirati kao jednokratne proizvode u neku skuplju i ekološki (u širem smislu riječi) neprihvatljiviju ambalažu. Za takve proizvode PET ambalaža je idealan izbor.
Široka primjena PET ambalaže dovela je i do različitih primjena i prerade njegovog reciklata, pa je danas vrlo popularna izrada sportskih dresova od recikliranog PET-a. Poznato je da je hrvatska nogometna reprezentacija na prošlom europskom prvenstvu u Poljskoj bila obučena u naše poznate plavo-kockaste dresove koji su iznimno kvalitetni, čvrsti i trajni, prozračni i lagani, a svaki od njih izrađen je od 13 recikliranih PET plastenki.
Slika 12 - Dres hrvatske nogometne reprezentacije izrađen od recikliranog PET-a
PET ambalaža je zdravstveno i ekološki sigurna, sigurna u primjeni i manipulaciji, jeftina, ekonomična, pouzdana, kvalitetna, funkcionalna, lagana, može se reciklirati i danas svakako opravdano zauzima svoje značajno mjesto u našim svakodnevnim životima. Na nama je da kad je iskoristimo odgovorno postupamo s tom ambalažom kao sekundarnom sirovinom, te da poštivanjem postojećeg sustava povrata doprinesemo ekonomičnosti, očuvanju energije i prirodnih resursa te zaštiti okoliša, ali i našoj proizvodnji i preradi, odnosno zaposlenosti.
Slika 13 - PET boce
Stoga, odgovor na pitanje iz naslova je: apsolutno DA!
Post je objavljen 30.09.2012. u 21:17 sati.