Uvijek ima netko ko želi da izgubimo sve što imamo. Ali žalosno je kada ti to želi onaj s kojim si se full brzo sbližio. Tu osobu ćemo zvat (i). I je bila osoba s kojom sam se u vrlo kratko vrijeme puno sbližio u razredu. Da bi jučer saznao da je ta osoba srala po meni iza mojih leđa. Sad barem znam na čemu sam sa tom osobom, ali me to pogodilo. Zato jer sam mislio da me razumije i da joj se mogu povjerit bilo kad i bilo kako. No očito to nije takav slučaj, svi isplaze nakraju svoj zmijski jezik i okrenu leđa. To je tako u životu, no svejedno te ubije. Pogotovo kada ti je to netko tako blizak. Smatrao sam ju frendicom, ali je*iga možda sam jednostavno bio prenaivan. Inače nisam takav da bi se odma išo nekom povjeravati, ali za I sam imao osjećaj da me razumije. Da zna kako mi je, no na kraju je najvjerojatnije sve ono izmislila šta je rekla o sebi. Iskreno nisam žalostan, neg sam razočaran. Pogotovo zato što je to bila osoba bliska meni. Izgubila si savršenog prijatelja! Koji bi uvijek bio uz tebe, no očito me nisi htjela! Čemu onda to pretvaranje da smo si super? Reci mi u facu, a nemoj srat o meni okolo! Izdala si me, ali sam ja previše laži podnio da se bediram zbog toga! Više se razočaram neg ražalostim!