Naslov možda vuče na drugu stranu, ali danas ćemo prvo o političarima. Koje je pojeo rak. Prvo mi padaju na pamet dvije dame hrvatske politike Snježana Biga Friganović i Tereza Ganza Aras, koja pak doduše nije umrla od raka, već od zatajenja jetre. Franjo Tuđman umro je od raka. Gojko Šušak isto. Vlado Gotovac. Ivica Račan. Sad je rak pojeo Borisa Šprema.
Ne volim sprovode, uglavnom ih izbjegavam. Pisao sam o tome, našlo se podosta uvrijeđenih ljudi zbog nekih sprovoda na koje nisam otišao. Borisa Šprema nisam poznavao, prvi put sam čuo za njega 2004. Bio je moćan i sposoban čovjek. Simpatizirao sam ga zbog toga što su ga mučili sinusi, jednako kao što i mene muče. Zanimljivo da su sinusi koštali života Ivana Merza. Sprovodi su mi teški. Ali danas sam otišao na Špremov sprovod. Po podravskoj liniji.
Iskreno, očekivao sam puno više ljudi. Uglavnom su bili Podravci iz Podravine, zagrebački Podravci (što doseljeni, što druga generacija kao ja), relativno dosta penzića, puno političara svih boja i vrsta (vidio sam Karamarka izbliza, odjednom pojavilo nekolicina tajnih agenata i svi su mu dali raport i poklon i naklon, sve u svemu, taj dolazi na vlast, milom ili silom, meni se osobno Karamarko jako ne sviđa), nešto političkih posvuduša. Milanović je govorio iskreno i blesavo, Josipović pak blagoglagoljivo i neiskreno, a biskup Gorski pomalo mi je zvučao trijumfalistički, u stilu "Nobody expects the Spanish Inquisition!", jerbo za života Šprem nije bio gorući vjernik, štoviše, iako ima anegdota o bliskom susretu Šprema i biskupa Komarice, po kojoj Šprem nije bio baš takav ateist. Kako sam bio na začelju povorke, nisam prisustvovao ukopu, kao ni neke viđenije političke face.
Meni je osobno smetalo ovih dana to što sam imao osjećaj da ova vlast iskorištava smrt predsjednika Sabora da se ne bi govorilo o lošoj ekonomskoj situaciji. SDP mi je još se snizio u očima jer nekako, po meni su trebali mobilizirati svoje članstvo da bude puno više ljudi na sprovodu jednog od glavnih ljudi stranke. Ne znam, možda ja previše ne mogu podnijeti Milanovića i cijeli taj režim, pa sam neobjektivan. Ali ako sam ja otišao na sprovod, koji sam na desnom spektru, onda je mogla doći i gospoda iz SDP-a.
Nešto u domaćoj politici definitivno ne valja kada toliko ljudi na visokim položajima umire u tolikom broju.
Borisu Špremu pak iskreno želim sastanak s Gospodinom!
Pero Panonski
Post je objavljen 04.10.2012. u 16:29 sati.