Dok se noć topi u svom plavetnilu, ja se topim u ljubavi sa tobom, a sa mog ramena odlaziš u mudrost tišine gdje samo rijetke zvijezde imaju svoj sjaj.
Zaveo si me tihom pričom svoje duše, bila sam tako lagana meta za tvoje hladno srce, a ipak tako gorko medeno, da opet poželim baš onu mudrost tišine gdje živiš.
Bijeli snovi iz vizije postaju stvarnost, a mramorni ponos se istopio, anđeo oprosta ga je odnio, u ocean ga potopio.
Riječ može biti kamen, ako nije iz srca izrečena, a moćna je zavodnica kad iz ljubavi izroni i obavije te poput jesenje magle i odvede u svoj tajanstveni svijet.
Znaš li, da još uvijek želim doći u tvoju mudrost tišine gdje bih pokraj te tajanstvene oceansko plave rapsodije zauzela ono mjesto kad sam zastala na raskrižju života i pokupila te, oduzela te samoći i udomila te u tajanstvenoj šifri mog genetskog kôd-a?
Još samo ponekad osjetim onaj nemir na sceni života, još samo ponekad moja duša zadrhti zbog lošeg konsonanta koji remeti ovu mudrost tišine gdje ti dolazim polako, vrlo polako.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 978-953-7889-28-9 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.