COVJEK-KAO KVARNA ROBA (jednokratne uporabe)
Jedna je od najstarijih pojava robne proizvodnje, koja se radja na drustvenom trzistu pod vlastitim patentnim brandom, pohranjenom u izvornom uredu Drzave, koja uskrsnuje kao zastitni organ prisile novo radjajuce epohe privatnog vlasnistva nad svim sredstvima ekonomske proizvodnje, kao i na opce daljnjoj devalvaciji covjeka, na njegovoj kulturoloskoj, ideoloskoj i eticno stecenoj naravi, preoblikujuci ga u puki uporabni objekt novih parazitskih klasa, koje, sve od tada trebaju obezbjediti svoj eksploatisuci opstanak na tudjem radu.
Jednom ustoliceno takvo proizvodjacko pravilo poslijedicno radja svoju zakonodavnu strukturu, kojom stiti i promovira vlastite interese kroz sve razvojne pore tog novog drustvenog ustroja: klasno interesne podjele na malobrojne posjednike i besposjednicke mase.
Time se ujedno privodi kraju, odnosno zatire, jedna od najduljih epoha ljudske biljezene povijesti, kao homogenog drustva sazdanog na suradujucim osnovama cjelokupne tadasnje rodovske zajednice. Drugim rijecima, od tada pa sve do danasnjih dana, interesi cjelokupnog drustva poistovjecuju se sa iskljucivim interesima njegove posjednicke elite. No, tema je to, koju je Marx ostavio iza sebe kao jedno od najbogatijh sociofilozofskih i kulturoloskih nasljedja , kojim su nase generacije podarene u obliku znanstvenih otkrica velicanstvenih obima, sazetih u trima osnovnim kategorijama : Materijalistickog pojmovanja historije, drustva sazdanog na Klasnim proturjecnostima i njegovog output-a ekonomske zakonitosti Viska vrijednosti. Danasnje se covjecanstvo tako zatice, mozda, pred svojim najvecim povijesnim izazovom: nastaviti putem datih stecevina u jedan civilizacijski revolucionarni obrat, kojim bi se stvorili uvjeti njegovog daljnjeg hoda prema homogeno suradjujucoj zajednici jedne zdravorazumske planetarne vrste, ili pak podati se nametnutoj stihiji u njegovom regresivnom toku prema animalno kompetitivnoj maloumnosti jaceg nad slabijim bicem, usmjerenim, ne vise kao sto se De Leon svojevremeno pribojavao, natrag u neki industrijski feudalizam, vec i mnogo nize, natraske sve do pecinskog kanibala.
Pretjerano? Radikalno, fundamentalisticki, dogmatski, sektaski ili pak utopijski ?
Svatko neka tumaci to na vlastiti nacin,prema kulturoloskim dispozicijama koje nalazu njegovom mentalnom sklopu. I svakako, dok se lezerno slijega ramenima prema onom drugom, odnosno trecem putu, koji vec drugo stoljece namece jedna debilna liberalna demokracija „laise faire“, udruzena sa sestricnom stihijom „reformiraj da spasis postojece.“
Post je objavljen 03.10.2012. u 22:51 sati.