Prije 21 godinu, u Trebinju, centru velikosrpstva jugoistočne Hercegovine kovani su planovi i okupljana vojska za djelovanje po Hrvatskoj, Neretvi i Hercegovini. Tada, 1991. godine svi su bili jedinstveni da Neretvu treba obraniti. Iduće 1992. godine iz Trebinja su stizale najave da će doći obrati mandarine u Neretvi.
Te kobne 1991. i 1992. godine mnoštvo Neretvana se aktivno uključivalo u obranu svoje Domovine, svoje Neretve, svoje egzistencije i davalo je svoj život nebili svojoj djeci, rodbini susjedima osigurali opstanak i budućnost.
Danas, 21 godinu nakon što se Hrvatskoj i Neretvi spremala jedna od najvećih tragedija, u tom istom Trebinju, generalni direktor Elektroprivrede Republike Srpske i predsjednik Uprave HEP-a u Trebinju su potpisali „Memorandum o razumijevanju“, kojim će biti definirana suradnja u zajedničkoj izgradnji sporne Hidroelektrane "Dubrovnik II. Ovaj put umjesto srpskih topova i tenkova kojima se uzimao teritorij, traje ekonomski napad na dolinu Neretve i Hercegovinu.
Sama planirana hidroelektrana „Dubrovnik II“ na pravi pogled nema veze s Neretvom. No stručnjaci koji se bave proučavanjem Gornjih horizonata jasno navode da je dogovorom o gradnji te hidroelektrane dano zeleno svjetlo Republici Srpskoj da provede projekt Gornji horizonti koji uključuje otimanje dijela pritoka Neretve i preusmjeravanje tih voda u Republiku Srpsku. Dobar dio tih voda bi zato umjesto u Neretvi završio u tunelu HE Dubrovnik II i u moru Dubrovačkog primorja.
Danas, kada je zaslanjenost Neretve i neretvanske zemlje u neumoljivom porastu, svaka kap vode koja se zaustavi ili preusmjeri iz Neretve negdje drugdje, predstavlja jasni napad na neretvanskog poljoprivrednika koji u muci i znoju krvavo zarađuje svoj kruh.
Pored klasične nebrige za Neretvane koja graniči s izdajom interesa lokalnog stanovništva, Hrvatska elektroprivreda se ponaša kao pijani milijarder kakve si ni Rusija više ne može priuštiti. Naime malo je poznato široj (pa i neretvanskoj) javnosti da je Termoelektrana Gacko u Republici Srpskoj građena hrvatskim novcem i da HEP već godinama potražuje 200 (slovima: dvjesto!) milijuna EUR-a od Republike Srpske za samovoljno korištenje TE Gacko.
Elektroprivreda Republike Srpske pak potražuje također ogromnu sumu od HEP-a za korištenje HE Dubrovnik 1 (jer upravo Srbi puštaju vodu u nju iz Republike Srpske)
U takvoj situaciji u kojoj HEP i Elektroprivreda RS nisu riješili 2 desetljeća stare probleme, te dvije „velebne“ institucije ulaze u novi projekt vrijedan 170 milijuna Eura, a da nisu dogovorili detalje korištenja struje planirane HE Dubrovnik II ni kontrolne mehanizme! Da – dobro ste pročitali - sporovi vrijedni stotine milijuna EUR-a nisu riješeni, a HEP ulijeće u nove projekte s Republikom Srpskom bez da je jasno definirao ni kako će dijeliti struju ni profit, a kamoli kojim mehanizmima će zaštiti dolinu Neretve.
Da stvar bude još tragičnija, Republika Hrvatska, Federacija BiH i Republika Srpska su preko nadležnih institucija tek u tijeku izrade Plana integriranog upravljanja slivovima Neretve i Trebišnjice,a HEP i Republika Srpska već sada ovim megaprojektom najavljuju potpunu promjenu vodnih režima.
Međunarodna zajednica motri sa strane razvoj događaja, ali se već sada „veliki igrači“ čude kuda Hrvatska srlja. Svjetska organizacija za zaštitu okoliša (WWF) je vršila trogodišnje istraživanje vodnih režima i utvrdila da su srpske tvrdnje da neće doći do poremećaja vodnih režima neistinite i alarmirala je nadležne institucije, no RS ne želi čuti ništa što ne odgovara njihovim planovima i odlučuju ubrzati projekt gradnje HE Dabar koja je zapravo ključna planirana akumulacija Gornjih horizonata.
Iz potpuno pouzdanih izvora urednik je dobio informaciju da se Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Trebišnjice iz Trebinja našla na udaru kritika srpskih vlasti što su uopće Svjetskoj organizaciji za zaštitu okoliša omogućili istraživanje vodnih režima na području Republike Srpske jer im sada smetaju s otkrivenim podacima.
I dok se u Federaciji BiH vodi kaka takva pravna bitka protiv Republike Srpske (podnesena tužba protiv akta Republike Srpske kojomje odobrena Studija utjecaja na okoliš HE Dabar), naše vlasti šute, šute i samo šute. Kad tu i tamo progovore, osjeti se da bi bolje bilo da se tišina nastavila.
I dok tišina polako postaje pravilo u opustošenoj Hrvatskoj, pitaju li se Neretvani i ostali hrvatski građani hoće li ih njihova djeca upitati zašto su šutjeli kad su trebali govoriti?
Post je objavljen 03.10.2012. u 21:34 sati.