Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/umbra

Marketing

Opet sam se nadebljo kao prasac ili se to nakupilo bedova u meni pa sam nabubrio, ne znam ni sam....prije će biti da sam se nadebljo jer sam sav neki tup u zadnje vrijeme i umjesto da nešto činim sam sa sobom sjednem i žderem.....sinoć sam se zapio, to je bio razgovor o ozbiljnim stvarima, a takve teme se ne mogu prožvakati bez velike količine alkohola da ih malko omekša....tema je bila politika i kojim putem krenuti...rekao sam da sam sav u ovoj nekoj tradicionalnoj opciji, što bi bilo desnoj opciji, jer sam odgojen tako, da poštivam starije, da znam svoje mjesto za stolom i tako sve to nešto, da ne duljim, ali kod nas ako kreneš u desnom smjeru, odmah ćeš bit proglašen nekim mengeleom ili ne znam kakvim monstrumom, što nisam i bolje bi mi bilo da sam šutio, ako kreneš ulijevo odmah će ti netko reći da si srboljub i što ja znam, drag queen.....to što pokušavam razumjeti svijet oko sebe, zašto je srbin napravio konc logor iako je vidio da to ne valja ili što motivira drag queen ekipu da se tako predstavlja ne znači da sam ljevičar, što je najgore, ova dva razmišljanja bi trebala biti jako odvojena jer mi nekako ne bi trebala biti niti u istoj rečenici, zapravo treba znati prihvatiti ljude kakvi jesu i to što se netko voli oblačiti mislim da nije neki problem, sve dok ne odluči osnovati konc logor ili podržati osnivanje......eto, stvarno nisam baš normalan. Mislim da živimo u turobnom svijetu u kojem treba malo napraviti neke promjene, ali kaže meni moj prijatelj da nije vrijeme za revolucije. Istina nije, možda sam i ja mogao postati neki revolucionar, možda sam i ja bio dio nekakvog proljeća, možda kažem, jer ja sebi puno toga umišljam, ali eto nisam, jer u svakoj revoluciji netko mora nastradati, to je tako, a ja nekako ne želim nikome nauditi, iako su neki zaslužili najgore kazne, ali za to valjda treba brinuti neki sustav...a nije loše biti revolucionar, ideš okolo i radiš po svome, brdo cuge i cigara, a i djevojke vole revolucionare, što reći...da, to bi bilo fino, ali nije ni to baš ono što želim, ok, volim nazdraviti, volim i maštati o ljubavi, ali za cugu treba zaraditi, a da bih mogao jednom prići djevojci moram imati nekakav sređen život, posao, stalna primanja, nekakvu stabilnost, kaže moj odgoj, onaj seljački....sve što jedan pošteni revolucionar nema... I sad, niti sam desničar, niti sam ljevičar, niti sam revolucionar s bilo koje strane, a mislim da u ovom našem svijetu i politici kronično treba vedrine, a kako će to ljudi shvatiti zaista ne znam.....mislim da znam zašto se Jan Palach spalio, ali ja želim živjeti i kako god okrenem sam sebi izgledam kao neki seronja, ono, ujutro se probudim i stanem pred ogledalo i svaki put izgledam sve gore....ogledalo, ogledalo moje, najveći seronja na svijetu tko je.......i tako, znam da bih trebao pisati o lijepim stvarima, o ljubavi, veselim druženjima, putovanjima, pojma nemam, bavim se tu glupostima nekim.....cijelo ljeto sam izgubio zbog razmišljanja o glupostima i sada opet izgledam kao medvjed, da sam pisao ovdje nešto svaki dan, vjerojatno ne bih izgledao tako, ali eto, nisam mislio na to.......



ali ne mogu reći da mi nije padalo na pamet da bih trebao doći i napisati nešto, čisto iz terapijskih razloga, ali nisam, nisam bio ni na pepersima, iako sam rekao da ću ići, to je bilo super druženje, predgrupa su im bila ona dva bećara, iako su mogli pozvati i ovu ekipu, onako iz zezancije...ili bar meni izgledaju kao pepersi kad su bili klinci.....pepersići



dosta vremena sam proveo družeći se s radiom, a tu vole pustiti sve što je novo, pa sam se naslušao sveg i svačeg....eto jedne koja mi je zapela za uho, baš zezancija, ništa drugo, možda nije neki hit, ali mi je fora .....treba biti opušten...šašavci



vesela je ta ekipa što živi u radio aparatu, volio bih ih vidjeti jednom, jer stvarno su me oraspoložili sto puta, a i iznenadili...obzirom da sam se izgubio u bespućima povijesne zbiljnosti ova će biti onako nekako prigodna da završim ovaj glupi i nezgrapni post....ne znam 'oću li se ikada znati izraziti onako nekako tečno, elegantno, bez da svaka moja riječ zvuči kao kamen



mislim da ovi malo pretjeruju kad kažu da se dobra ne sjećaju, ali to je neka pjesnička sloboda koju ja ne razumijem....isto tako znam da sam glupa seljačina i da razmišljanja o politici nisu za moj ograničeni mozak, ali su nažalost, neizbježna u ovom svijetu u kojem živimo...nadam se samo da ću nekako pronaći načina da nekako korigiram ove svoje krmaste gabarite, a da ću usput i još poneki odgovor pronaći ili pojma nemam








Post je objavljen 02.10.2012. u 23:36 sati.