kad sam bila mlađa , dobro ne puno mlađa , uvijek sam se mjesecima prije radovala rođendanima , kako je to divan dan , kako sve mora bit savršeno ..
samo se jedna mala stvar promijenila ... malo velika ...
i sad smatram da mora bit savrseno , zelim se potrudit nesto lijepo napravit , zahvalit nekim ljudima sta su u mom zivotu ...
i sad kako odrastam , pomalo shvacam , da su "prijateljice" , da zenske prijateljice , da se uvijek trude bit bolje od tebe , da se trude te sjebat , citam njihove poruke i slusam i ne mogu vjerovat sto cujem ..
svaka od njih hoce minicu , svaka od njih hoce stikle ..
a ja ... mala jelena , koja ce nosit tutu , i starke i bit najsritnija ..
misli se u sebi "ajde bar cu moc plesat" ... al moja intuicija govori da svi mene pokusavaju preveslat , da zenske prijateljice meni uopce ne postoje ... da me hoce zgazit , da oce bit vaznije od mene ...
neka njih opcenito , ne obazirem se na to , nikad ja nikoga nisam gledala jel bolja osoba ako se sredi za neki datum u godini , rodendan ili slicno ..
ali , zasto bas na moj rodendan?
zasto oce taj lazni zlatni sjaj?
zasto se trude zgazit mene svojim zlim osmjesima, kao zadnjeg kukca ..
"hej bok, ja sam kukac, visim na tudoj stikli ..."
ma ne smeta meni , nek se one uredjuju za sebe .... neka rade sve sta hoce da zaplijene paznju neciju, al po meni je stvarno sve to , jadno i tuzno .... lako se okrenit za lijepom curom , ali lijepo nije naglašena šminka, haljina i puder ...
lijepo je kad je cura jednostavna, kad se osmijehom trudi prić nekome ...
ne samo da je lijepo već simpatično ...
i onda mislim da je sad vise nego jasan odgovor zasto je oko 70% muskih na mom rodendanu ...
jednostavni su ... briga ih za te maloumne , koje misle da se mogu sredit i da su onda najlipse ...
i jos , meni je najlipse u muskom drustvu ...
osjecam se najopustenija ...
kao da mi pruzaju ono sto nisam imala ....
sve sto sam trazila .....
a trazila sam samo da me netko razumi ....
a ne da mi prica o sminki , stiklama , puderima ....
i da, i momak je uz mene tu ....
tu jer ga trebam ....
jer trebam neki oslonac ..... ili bi bila vec negdje daleko ... daleko , gdje bi bila skrivena grebenima , a tijelo moje zapljuskivali vali ... nemirni kao moja dusa .... zapljuskivalo bi me po cijelom tijelu , a greben bi dodirivao moje ruke , grubim dodirom ... stala bi krvarit , a moja krv bi se pomjesala s morem ....
otisla duboko , i u zaborav ....
al jos sam tu i ne dam se ....
Post je objavljen 01.10.2012. u 14:36 sati.