.
.
.
.
.
.
.
. . ![]()
Hit tjedna...
Jutros sam se probudila prvog desetog U Splitu. -Turim ti kitu,- rekao bi moj Tukac, onako uličarski. Ćaršijski na šatro jeziku teško bi se dalo razumjeti. Njemu ne bih mogla zamjeriti na rečenom osim ako bi ostao samo na tim riječima. Dela, dijela, arbajt se traže. Rad ne oslobađa nikoga od odgovornosti. Samo RH-a političare.
Riječi su opasna stvar. Nekada pogubne poput riječi, riči; Šagolja, Ćelana, Jovića, Dujmovića, Vukmana, Ivkošića, ST Božića, Šuška.., nekada melem na ranu. Toga je sve manje. Zagrebački melem. 3:1. Sa zagrebačke dalekovidnice u nedjelju U2 stigao nam je Splićanin dr. Ivo Sanader. Teško probavljiv. Izvan recepta NF, SF, Marine kuharice, kuhinje Kojotice... riječi bolne, riječi nevjerodostojne, riječi čist atak na zdrav razum. Na razum koji nam tako nedostaje.. Svatko tko vrijedi, tko drži do zdravlja, mentalne higijene, potražio je spas daleko izvan ovih prostora. Ne radi sebe već radi svojih potomaka. Potomke današnjih stanovnika; Zadra, Splita, Škabrnje, Knina, Sinja... na žalost nema tko spasiti.
Ni Bob Dylan, ni Branko Lustig, ni Bogdan Denić, ni moj zet Srbin, Dušan iz Komiže, razvojačeni branitelj HRV-e, ne mogu ih prosvijetliti.
Duh kardinala Stepinca, njegovog sljedbenika uzoritog Kuharića, bezličnog Božanića, domoljubnog Pavelića, uznika Norca, optuženika za ratni zločin Gotovine, uradak poteštata Zadra, „glumice“ Josipe Rimac iz Knina, alkara iz Sinja, grafit meštara iz Splita, izjave Keruma, odluke direktorice Radio Splita o prekidu emitiranja pjesme Boba Dylana „Hit tjedna“ su opća opasnost za ove prostore jednako odbačenim na dno Jadrana NATO bombi obogaćenih uranom.
Prostor je definitivno kontaminiran. Nema nam spasa. Ni GSS ni Stipe Božić ni dobri duh Parisa, karikaturista Davor Štambuk, ni Miljenko Smoje odozgo, ne mogu promjeniti stanje duha, stanje mozga.
Bob Dylan je u stilu dr. House dao dijagnozu za šizofrenu situaciju u kojoj smo. Rekao je istinu; -Ljudi smrdite! Srbi vas njuše! Smrad tijela se da sakriti, smrad duha nikako...
Vrijeme, vreme, vrime je priznanja. Svi smo mi Thompson, svi smo mi Ivo Sanader, Norac, Glavaš, Praljak, Luka Rajić, Škegro, Čičak, Ivo Banac, Zdravko Tomac..., netko manje netko više.
Ne/Umu, zaobiđi me...
.
Post je objavljen 01.10.2012. u 13:35 sati.