Marketing
Val
Bele ruže, nežne ruže, 2012; pigmet za nijansiranje notranjih zidnih barv; 29,7x 42 cm
Jed već godinama nije mogao naći pristojan posao pa je radio samo usrane poslove da preživi. U biografiji pisca to je golem plus, ali Jed nije bio pisac.
Kriza 2008. dodatno je pogoršala stvar. Nakon nje i usrane je poslove postalo teško naći.
Već je devet mjeseci bio nezaposlen, životario je u oskudici uz pomoć poznanika. Danju je tragao za poslom, noću skupljao PET ambalažu. Činilo se kao da svi skupljaju plastične boce. Jednom se prilikom zaratio s nekim tipom zbog boce Coca-cole. Kada su ih priveli u muriju izjavio je istražnom policajcu – jebeš bocu, stvar je principa, prvi sam ju našao.
Oboje su zaradili kaznu zbog remećenja javnog reda i mira.
A onda je napokon ubo dobar uredski posao. Antea Libreti, moćna žena, šefica marketinga Firula&Firuli bila je očarana snagom njegovog izlaganja. Bit će da je, što zbog gladi što zbog očaja upao u neku vrst transa i obuzet Ciceronovim ili nekim drugim govorničkim duhom, govorio zaneseno i briljirao. Primljeni ste, rekla je zadovoljno i nabacila urotnički pogled. Protumačio ga je kao morat ćeš me karati, dragi.
Pa, dobro, spustio je pogled na teške majčinske grudi i ogromno pudingasto dupe, krizne situacije smanjuju kriterije i olabavljuju moralne kočnice. A buža je buža.
Kodeks odijevanja u Firuli&Firula bio je strog – odijelo, odijelo i opet odijelo! Jed se pripremao za svoj prvi radni tjedan glačajući preko mokre pamučne krpe svoje najskupocjenije Kenzo odijelo. Glačao je i Ninove košulje. Kada je završio sjeo je u kuhinju pod škiljavo svijetlo od 25W, natočio si domaću lozu, pripalio cigaretu i zagledao u prazno. Pušio je, pijuckao---pijuckao, pušio, bez osobitih misli. Misli nailaze kako im se prohtje, one su poput odrasle djece što navraćaju u obiteljski dom kada im je ćef.
Utrnuo je svjetlo i preselio se u kupaonicu.
Velik metalni lavor napunio je vodom, nasapunao lice i započeo se brijati dugim, elegantnim pokretima. Volio se brijati na starinski način, britvom. To ga je opuštalo.
Potom pažljivo promotri svoj odraz u ogledalu. Ostario je, lice mu je ogrubio, linije na čelu i oko usta postale su izraženije, zalisci su se produbili, crna kosa bila je dobrano prošarana sijedima (70 posto u korist bijelih), a nekada žive smeđe oči bile su umorne i okružene crnim podočnjacima. Više ga nije palio «uzbudljiv» život. Ipak i dalje je bio lijep muškarac, to nitko nije mogao poreći.
- Lafe – reče i napravi nekoliko udaraca u prazno, onako kako čine boksači u svlačionici pred meč.
Prozor spavaće sobe gledao je na dvorišnu stranu. Jed širom rastvori oba krila i u sobu se uvuče melankolični miris jeseni iz opatičkog vrta. Često je promatrao te starice što su ostale vjerne Kristu i Zemlji, kako poput velikih krtica motičicama vrijedno rahle zemlju. Posljednjih su dana sakupljale su lišće.
Navine budilicu, zatvorio prozor i pođe spavati.
***
Probudio se u svanuće, prije nego li je sat zazvonio.
Bilo je hladno. Dok je čekao da voda za kavu uzavre, na prozoru što gleda na uličnu stranu promatrao je promrzlu i nerasanjenu radničku klasu kako kreće u pobjede nove.
Srknuo je kavu i pošao da se dotjera.
Bio je spreman. Uzeo je aktovku, zaustavio se pred ogledalom u hodniku, zadnja provjera, sve tip-top, otvorio ulazna vrata i...
Od prizora koji je zatekao zastao mu je dah.
Obješena o svjetiljku iznad njegovih vrata visila je žena u bijeloj vjenčanoj krinolini. Gusta, plava, kovrčava kosa prekrivala joj je lice. Valerija, bilo je prvo što je pomislio.
***
Ima deset godina kako ju je, takoreći, ostavio pred oltarom. U posljednji trenutak shvatio je da život koji se rasprostire pred njim nadmašuje njegove psihičke sposobnosti: raskošno vjenčanje sa petsto uzvanika, emocionalni ushiti koje pruža kupnja novog pokućstva, plač novorođenčadi, ukočeni nedjeljni ručkovi, božićni blagdani, godišnjice, obiteljski rođendani i slično...
Pažljivo je priopćio svoju odluku. Žestina njezine reakcije zatekla ga je.
- Pa to je samo vjenčanje – rekao je nastojeći je umiriti.
To je tek raspirilo vatru.
- SAMO VJENČANJE?! – graknula je - SAMO VJENČANJE?!!!
Ušutio je.
- GOSPODINU JE TO SAMO VJENČANJE?!!!
- Nitko ne posjeduje nikoga – rekao je uvrijeđeno.
- Ohhhh – zacvilila je i počela trgati vjenčanicu.
- GADE – GADE – GADE!!!
Bjesomučno je trgala krpice...
Trenutak se učinio poznat, kao da ga je već jednom živio, déjŕ vu.
Naga i bosa, šminke razmrljane od suza, srušila se na pod. Jecala je duboko.
Smučilo mu se. Istinski mu se smučilo. Bilo je glupo, mučno i nepotrebno. Nezrelo.
Lažno, teatralno i filmski.
S gnušanjem je napustio prostoriju.
Na dvorišnim vratima obiteljske kuće Rimetijevih sustigla su ga njezina braća.
- Vraćaj svoje dupe unutra – bijesno je prosiktao Toni grubo ga primivši za mišicu.
Jed je istrgao ruku.
- Ne dolazi u obzir – odvratio je prkosno.
Toni - sportaš, golfer, skiper, tenisač, ljubitelj Paul&Shark majci - nasrnuo je žestoko. Jed je u zadnji čas izbjegao snažan udarac izmaknuvši se u stranu. Položaj u kojem se našao bio je idealan za lijevi kroše. Zakačio ga je i devedeset kilograma žive vage u metar osamdeset centimetara visine tresnulo je na pod. Nekoć je boksao, to nije znala čak niti Val. Neke stvari dobro je zadržati za sebe.
Dino se ukipio, što od straha što zato jer se nije želio tući. Smatrao je da Jed ima pravo na svoju odluku i svoj život. No u pitanju je bila obiteljska čast. Njegov pokušaj da se fizički obračuna bio je krajnje amaterski i učas se našao kraj brata.
Jed se vratio u svoj stan, zakračunao vrata i spavao dvadeset i četiri sata.
Nekoliko mjeseci kasnije neki uličar, lupež sa ožiljkom preko lijevog oka zaskočio ga je u mračnoj ulici i pošteno namlatio. - Imaš pozdrave od Rimetijevih - rekao je na odlasku. Time je, što se Jeda ticalo, priča svršila.
A sada je Valerija ponovo bila tu, poput nezajažljivog poltergeista.
***
Podigao je štokrl što je ležao postrance, uspeo se i razgrnuo kovrče. Lice joj je bilo blijedo kao kreč. To ga začudi: oduvijek je smatrao da su mrtvaci više plavičasti no bijeli.
Oči su joj bile izbečene, pogled sablastan i optužujući.
Na trenutak se ponadao da je u pitanju neukusna šala i da će Val svakog trena uperiti kažiprst i zlobno se cereći reći – ha- ha, jesam te!
Međutim, to se nije dogodilo. Valerija je ustrajala u smrti.
Oklijevao je pozvati policiju. Znao je da će uviđaj potrajati čitav dan. To si nije mogao priuštiti. Čak i kada bi dobio ispričnicu od službenih organa, u što je s pravom sumnjao, izgubio bi povjerenje Antee Libreti, moćne žene, šefice marketinga Firula&Firuli. Jer kakav je to čovjek kome se žene, pa makar i posve lude, vješaju pred kućnim vratima?
Sišao je i vratio stolac točno onako kako ga je našao. Potiho je zatvorio ulazna vrata i iskrao se iz zgrade. U prolazu je okrznuo truplo. Valerija se polako okrenula i ispratila ga poput žene što ispraća muža koji hita na posao.
Glazba za ugođaj: Dok se Valerijin lijes spušta u jamu na zagrebačkom krematoriju prostorijom odjekuju decentni zvuci Agnus Dei, Samuela Barbera.
Alternativna muzička numera Bele ruže, nežne ruže
Post je objavljen 30.09.2012. u 22:16 sati.