Sivi oblaci prijete sa Brača. Južina mi spljošti kosu
ka kad okupaš Barbicu. Jedva dišem zbog ljepljivog zraka.
Dobro, skužila sam, gotovo je.
Zbogom turistima sa naprtnjačama po najvećem zvizdanu koji imaju
snage diviti se Dioklecijanovim kamenjima.
Zbogom danu koji je još živ u 20.30.
Zbogom slikama sa Zrća na kojima tete ljube tete, tete ližu tete, a
muškarci iz pozadine zaljubljeno gledaju tete.
Zbogom ljetnim radostima Luke Modrića u nekom plićaku blizu Zadra, da
sam znala kako ćeš se sretno transferirat ne bi se ni sekund brinila.
Zbogom zamjeni za tetu u knjižnici u koju sam se ludo zaljubila.
Zbogom švedskim krimićima na koje sam se navukla.
Zbogom pohanim tikvicama i breskvama ujutro, a kad je ljeto jutro mi bude
u 11 sati.
Zbogom šetnjama sa Johnnyem i kupanju u rijeci.
Zbogom onoj zelenoj haljini koju ni ovo ljeto nisam bacila zbog emotivne
veze o kojoj ti neću pričat.
Zbogom maminom pogledu prema skalama i faci kad ugleda daleke rođake.
Zbogom ljetnom pivu s nogu u tijesnoj ulici.
Zbogom bezbrižnoj vožnji do daleke plaže i glasnom pjevanju hitova Jinxa.
Zbogom šećernoj vati sa seoskog iventa godine.
Zbogom onom boru koji je poginuo u prvim danima ljeta i svojim padom
uveselio djecu sa plaže.
Zbogom striperu Elvisu koji će vjerojatno ostati jedini muškarac
kojeg ću upoznati sa tetovažom Mama na lijevom ramenu.
Zbogom tajanstvenim piromanima koji su potpalili neke od požara koje sam
sa zanimanjem pratila.
Zbogom onom malom koji je mamu propisno ispizdija na plaži i meni se veselo osmjehnuo.
Zbogom onom gastarbajteru koji me zvao Mala i Ljudino u buffetu Jezero.
Zbogom velikom valu na Braču koji mi je uspija skinit kostim i dočarati mi divotu nudizma.
Zbogom i snu koji sam imala o velikim valovima i meni maloj kako se borim s njima.
Baj baj drago ljeto, jedva te čekam opet vidit.
Post je objavljen 30.09.2012. u 20:41 sati.