Rusko-hrvatske kulturne veze sežu daleko u povijest. Tragove tih veza nalazimo od širenja kršćanstva na području današnje Rusije i Hrvatske i to prvenstveno u duhovnoj književnosti. Na primjer, na temelju tekstološke analize pojedinih srednjovjekovnih ruskih rukopisa moguće je pretpostaviti da je u njihovoj pripremi sudjelovao Hrvat-glagoljaš.
S razvojem međudržavne komunikacije povećava se broj i širi se područje rusko-hrvatskih kontakata koji doprinose uzajamnom upoznavanju s kulturom i narodnim tradicijama. U vrijeme vladavine Petra I (krajem 17. – početkom 18. stoljeća) ruski plemić Petar Tolstoj posjetio je Zadar i Dubrovnik kako bi proučavao pomorstvo. U svojim putopisima opisao je dojmove o hrvatskim zemljama. Istovremeno, 1698. u Pomorskoj Akademiji u Veneciji hrvatski kapetan Marko Martinović iz Boke Kotorske podučava šestoricu Rusa ploveći s njima Jadranskim morem. Od početka 18. stoljeća kult Petra Velikog nalazi odjek i u Hrvata: dubrovčani Ignjat Gradić (1710.) i Stjepan Rusić (1717.) posvećuju ruskome caru vlastita pjesnička ostvarenja.
U 19. stoljeću u Rusiji se pojavljuju prijevodi hrvatskih narodnih pjesama, a Puškin je preveo odlomak iz hrvatske poeme Hasanaginjica. U prvoj polovici 19. stoljeća u Rusiji se osnivaju prve slavističke katedre. Ruski filolog I. Sreznevskij 1841. kreće na putovanje hrvatskim krajevima – posjećuje Hrvatsko primorje, Istru, Dalmaciju, Dubrovnik, Slavoniju. U Sloveniji zajedno sa Stankom Vrazom skuplja narodne pjesme, upoznaje se s Ljudevitom Gajem, Ivanom Mažuranićem i drugim kulturnim djelatnicima. U 30-im i 40-im godinama 19. st. središnje mjesto u popularizaciji ruske književnosti u Hrvatskoj imaju časopisi «Danica» i «Kolo». U njima se tiskaju članci o A. Puškinu, I. Krilovu, M. Ljermontovu i N. Gogolju. Sredinom 19. stoljeća pojavljuju se prijevodi djela A. Puškina «Pikova dama», «Mećava», «Dubrovski», N. Gogolja «Taras Buljba», V. Žukovskog «Vadim Novgorodski».
Sredinom 19. stoljeća slavistika je dala poticaj za razvoj rusko-hrvatskih odnosa. Hrvatski filolog-slavist Vatroslav Jagić predavao je na Odeskom i Peterburškom sveučilištu te mu je 1881. godine dodijeljeno zvanje akademika Ruske Akademije znanosti. Od sredine 19. stoljeća u Rusiji se pojavljuju prijevodi hrvatskih književnih djela: najprije folklornih, a zatim djela lijepe književnosti (S. Vraz, D. Dematar, I. Mažuranić, S. Kranjčević).
Novi okviri za razvoj rusko-hrvatskih kulturnih veza nastaju nakon Oktobarske revolucije 1917. i formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. (od 1929. – Kraljevine Jugoslavije). Pisac A. Cesarec koji je u razdoblju 1922.-1923. boravio u Rusiji prvi je počeo sustavno izvještavati hrvatsku javnost o kulturnom životu sovjetske države. O ruskoj revolucionarnoj umjetnosti pisao je M. Krleža, a u Hrvatskoj su intenzivno prevodili rusku i sovjetsku književnost, posebice pjesnike A. Bloka, V. Majakovskog, S. Jesenjina, V. Brjusova, A. Ahmatovu, B. Pasternaka, V. Hljebnikova, prozna djela M. Gorkoga, A. Tolstoja, M. Zoščenka, I. Iljfa i Je. Petrova, M. Šolohova.
Sovjetsku kazališnu umjetnost stanovnici hrvatske prijestolnice upoznali su 1920.-1921. godine kada je Moskovsko Umjetničko kazalište pod vodstvom K. Stanislavskog došlo na gostovanje u Zagreb. SSSR posjećuju hrvatski kazališni redatelj B. Gavella (1928.), M. Krleža (1925.) i A. Cesarec (1934. -1937.) koji svoje dojmove prenose hrvatskim intelektualnim krugovima. Od 1945. rusko-hrvtaske kulturne veze ostvaruju se u okviru Jugoslavije i SSSR-a. Sovjetski izvođači sudjeluju u međunarodnim glazbenim festivalima («Dubrovačke ljetne igre», «Zagrebački biennale» i sl.). Razvija se suradnja između književnika, izdavača, kazališnih i filmskih organizacija dviju zemalja.
***
Danas se rusko-hrvatski kulturni odnosi razvijaju na temelju Sporazuma između vlade Ruske Federacije i vlade Republike Hrvatske o suradnji na području kulture, koji je sklopljen 18. prosinca 1998. u Moskvi, a također na temelju dodatnih programa suradnje potpisanih na rok od tri godine. Tradicionalni su postali dani ruske kulture u Hrvatskoj i hrvatske u Rusiji (Dani kulture Rusije u Hrvatskoj – rujan 2001., ožujak 2003. Dani kulture Hrvatske u Rusiji - travanj 2002. U rujnu 2004. u Zagrebu su održani Dani kulture Moskve, u ožujku 2005. u Moskvi su održani Dani kulture Zagreba).
Kao poseban događaj može se izdvojiti dolazak Državnog akademskog Marijinskog kazališta pod ravnateljstvom V. Gergijeva te koncertna izvedba opere «Jevgenij Onjegin» u Splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu 13. listopada 2007., kao i gostovanje u Zagrebu kazališta «Radionica P. Fomenka» s dramom «Tri sestre» u kolovozu iste godine. S velikom oduševljenjem u Hrvatskoj je dočekana dvojezična antologija suvremenoga hrvatskog pjesništva izdana u Rusiji.
Ključni događaj 2008. godine bilo je partnerstvo Rusije na desetoj obljetnici Motovunskoga filmskog festivala. U okviru Festivala u Zagrebu je 5.-11. srpnja 2008. održan «Tjedan ruskog filma».
Važnu ulogu u razvoju rusko-hrvatskih veza na području kulture igra Hrvatsko-rusko društvo prijateljstva (djeluje od g. 1992.) koje ima svoje podružnice u osam hrvatskih gradova.
http://www.zagreb.mid.ru/cro/rus_hrv3.html
Post je objavljen 02.10.2012. u 00:36 sati.