.
.
.
.
.
.
.
.
.![]()
Kavica...ćakula...
Jutros sam se probudila odlučna u namjeri ćakulanja uz kavu s pametnim covikom. Na nesreću moj Tukac je otišao gđi. Mami na škoj. Kava bez društva nije kava. Nije čak ni kafa, a da ne govorimo o kahvici. Kava je kult. Pametan covik, rijetkost. Taman kad sam pomislila da sam riješila pitanje ćakule putem Skype-a sa Ivanom Zvonimirom Čičkom , nestalo je slike. Ekran kompića se zatamnio. Imala sam 101 pitanje poput svih u Dalmaciji, zašto filmaš Branko Lustig nije vidio Boga u Vukovaru, Srebrenici ili ga je ipak vidio u Kninu, zašto i kako to po Dylanu, Srbi njuše Hrvate, kako to u nogometnoj repki Hrvatske mogu igrati ljudi druge boje kože...
Zašto, ON, Čičak, uporno traži vladare da im bude moli od šege kad znamo po onoj sarajevskoj priči; -šega je sto metara dalje. Željela sam znati hoće li sutra U2 kod Aleksandra Velikog na HRT-u 1., ogledalce, ogledalce, reči jednom doktoru kako je najpametniji & najljepši...
Ne čekajući na odgovore potražila sam društvo i partnera za kavu u liku dr. Slavka Kulića, ekonomiste. Njemu je to isto ogledalce, gledatelji te iste emisije U2, odavno odalo priznanje za pamet, znanje, stručnost. Slušajući ga i gledajući snimak iz „prošlog vremena“ 2009. postalo mi je jasno kako vrijedi učiti, istraživati, prenositi stečena znanja, vraćati dug onima koji su ti omogućili da budeš to što jesi.
Za ovoga drugog doktora što ćemo ga gledati na TV-u sutra, bojim se da je za sve to kasno. Ostavimo ga povijesti, istoriji, historiji, sudu javnosti, jer od ovoga Suda danas, ne treba puno očekivati.
Netko će drugi za tri četiri godine poželjeti popiti kavu s pametnim covikom. Baš me zanima tko će biti taj. Njušim, netko pametan. Covik, legenda?...
Vrijeme, vreme, vrime je za bajke. Čovijek s njuhom je samo čovek...
Post je objavljen 29.09.2012. u 22:15 sati.