Marketing
Cvijećem protiv mržnje
Prošlu temu, kao i masu prošlih tema obilježile su malo čvršće rasprave, koje su posljedica predrasuda koje nosimo ili neslaganje u razmišljanjima. Kroz komentare sam već pohvalila „zaraćene“ strane… jer su se uspjeli strastveno pokefati bez ijedne ispaljene psovke.
Svi mi pripadamo nekim grupama…. Neke smo dobili rođenjem, neke smo birali sami…. Neke nam možda i ne odgovaraju, ali nemamo snage iz njih izaći…. jer je to lakši put….
Danas cijeli dan razmišljam o grupama..... i o ljepoti slobodnog leta u grupe koje ne znače to sirovo i primitivno pripadanje vezano uz nagone ili prepoznavanje svega što nas podsjeća na nas same (nacija, politička, nacionalna, vjerska ili neka druga pripadnost... ).
Na osobnoj ljestvici mojih ljubavi, odmah iza obitelji je posao koji radim. Volim ga zato jer je vezan uz ljude koji pripadaju različitim grupama i bez obzira na sva ta svoja manje ili više čvrsta pripadanja osjetili su potrebu pripadati jednoj šarenoj grupi u kojoj nitko nikoga ne tlači tim svojim temeljnim pripadanjima.
Jučer sam dan provela sa stotinjak ljudi koji su različe dobi, spola, nacije, vjere, stupnja obrazovanja, političkog opredjeljenja, mentaliteta, svjetonazora i osjetila sam toliku količinu tolerancije, ugode, zadovoljstva svih njih što se nalaze u tom šarenom društvu.... Cijelog dana nisam vidjela nijedno namršteno lice, nisam čula jamranja, cendranja, ironiju, kritiku, trač, ruganje ili nešto slično.
Jedan kolega mi je rekao: "Ti danas sva zračiš.... nešto posebno isijava iz tebe." Nisam mu imala vremena objašnjavati ovo što sada pišem... jer zračila sam zbog te ljubavi koju sam osjetila u toj šarenoj grupi i osobnog zadovoljstva što im ovako nezavisna pripadam do koštane srži....
Radi se o stotinjak onih koji predstavljaju tisuće.... znači, radi se o onima koji ne šute, koji izlažu sebe... svi oni su bez obzira na grupe iz kojih dolaze dovoljno NEZAVISNI i široki da im pripadanje grupama ne muti pogled i ne prijeći ih za slobodan let među nezavisnima... za borbu protiv vjetrenjača... jer su svi duboko svjesni da su ta sitna pripadanja pravo svakog čovjeka, koje treba poštovati.... ali da postoji interes širi i veći od interesa naših malih grupa ili osobnih interesa. Ta spoznaja se ne uči u školi... jer ne bi bili tako šarenog obrazovanja.... ta spoznaja se ne uči ni na vjeronauku... jer ne bi bilo tolikog vjerskog šarenila, ta spoznaja nema veze sa bilo kojim pripadanjem.... to su spoznaje koji izrastaju na ranama, ožiljcima, zbog nepravdi.... kao prkos i otpor... kao nemirenje... kao hrabrost....
Sreli smo se u Gradu Heroju.... neki su uložili strašan napor da tamo stignu (jer stizali su iz cijele Hrvatske).... no nisu propustili doći. Obavili smo mi sve ono što se podrazumijeva dolaskom u taj Grad.... zajedno smo proživjeli trenutke boli zbog strahota koje su se desile... zajedno smo odali počast svim žrtvama.... ali jučerašnji dan nije značio samo sjećanje na ono što se nikada ne smije zaboraviti.... Naš dan je značio ŽIVOT i LJUBAV. Putovali smo, radili, družili se na obali Dunava, hranili labudove, prisjećali se starih priča (jer mnogi se proznaju više desetljeća), crtali planove za naše sutra....
Imam li svoju GRUPU? Da. Pripadam grupi onih kojima njihove male grupe ne znače okove i ne bude mržnju prema različitima.
Nisam nosila fotkić.... jer on ne može zabilježiti tako jasne slike kao što to može moje srce, koje ih tada sprema u ladice uspomena... u kojima ne blijede.... i bit će žive dok me ima.
No u jednom trenutku mi je bilo žao što ga nisam ponijela... Naišla sam na jednu ruševinu.... zgradu u kojoj odavno nitko ne živi... ostali su samo zidovi i brojni ožiljci.... Na dupljama.... koje su nekada bili prozori netko je posadio cvijeće i uredno ga održava... jer se u slapovima spušta niz ranjene zidove..... Taj prizor je simbol onoga o čemu pišem. Cvijeće raste na ranama, ožiljcima.... to je prkos života nad smrti.... svjetla nad tamom..... ljubavi nad mržnjom....
Naše različitosti su naše bogatstvo.... nikako nisu i ne smiju biti razlog za mržnju i sukobe.
(Pronašla sam sliku na net-u.... nadam se da se autor neće ljutiti što ću je iskoristiti za ovaj post... )
Post je objavljen 29.09.2012. u 21:45 sati.