Linic: „Nas je cilj sniziti cijenu rada .“
Podsjeca na Isusa Nazarecanina , tog borca za ukidanje robovlasnistva u momentu kad ono postaje preskupo za njegovo dozivotno uzdrzavanje. Napretkom sredstava za proizvodnju, proporcionalno tome nagomilava se njegova radna snaga, te ju zakonom ponude i potraznje trebalo pretvoriti u „slobodnog covjeka.“ Drugim rijecima, baciti ga na trziste radne snage, koje vise ne zahtjeva da ga se dozivotno prehranjuje. Medjutim, samim time, ne nestaje i njegova robovlasnicka podcinjenost, odnosno nadcinjenost. Ona tek metamorfozira u jednu svoju novu parazitsku cud: moralnog hipokrite novo monobogog krscanstava, koje od tada pa sve do nasih dana, tako spretno dzonglira vjestinama lazi: nudjenjem onosvjetske blazene vjecnosti u zamjenu, da bome, za tek jedno kratko zemaljsko bistvo sto mu biva jedino na raspolaganju, i koje tada treba podciniti svim mogucim patnjama, pokornickim vrlinama i casti sluzenja sve gramzljivijim stomacima bez dna njihovih klasnih izrabljivaca.
Pri tome,kao da postaje tesko ni zamisliti neki bilo koj drugaciji zivotno evolutivni tok od tadasnjeg klasnog robovlasnistva pa sve do ovih dana, covjeka slijevanog u srenjevjekovnog zeljoposjednickog slugu, kapitalistickog gradjanina, proletera i nomadskog skitnicu. Sve to, tek u jednu paranoicnu svrhu da se njegova proizvodjacka cijena snizi u Linicev apsurd, kojim ce ga se konacno pretvoriti u lumpenproletera, u drumskog razbojnika, u sibirskog kanibala sto ponovno gloze kosti svog bliznjega u pecinama dalekih mu predaka.
Kud ce tada sva ta linicevska, tajkunska i popadijska nagomilana sala?
Post je objavljen 28.09.2012. u 20:20 sati.