Organizacija Bilderberg, koja djeluje konspirativno poput komunističke partije kada se bori za vlast, (npr. u vrijeme dok nije silom došla na vlast 1945. godine, Komunistička partija Jugoslavije, i njen čelnik “Tito“, djelovala je tajno u ilegali), dobiva sve veći utjecaj u strukturama EU, i polako preuzima Europsku uniju u svoje ralje. (Bilderberg-organizacija je ime dobila po hotelu Bilderberg u Nizozemskoj, gdje je 1954. osnovana.)
Time je gotov san njezinog idealističkog osnivača, francuskog političara i parlamentarca Roberta Schumana, ako su ikada iza osnivanja EU odnosno ujedinjenja (zapadne) Europe bez granica stajali ideali, a ne profit i borba za vlast i utjecaj, s obzirom da je odluka o ujedinjenju zapadne Europe u EU (Rusija u tom kontekstu predstavlja istočnu Europu i Euro-Aziju), donijeta 1955. na (tajnom) sastanku članova organizacije Bilderberg – privatnog udruženja bankara i vlasnika velikih tvrtki poput naftnih tvrtki i rafinerija, kemijskih koncerna, kao i utjecajnih političara i bivših visokih dužnosnika poput nekadašnjih šefova tajnih službi anlgo-američkog liberalnog Zapada, i vlasnika i urednika zapadnih (privatnih) mas-medija – jednom riječju: udruženje elitista svijeta koji predstavljaju 1 posto svjetskog stanovništva, a posjeduju 95 posto svjetskog gospodarstva. (Uz odluku o osnivanju EU je na istom sastanku donijeta i odluka o osnivanju zajedničke valute u takvoj europskoj državnoj zajednici.) Prvi formani čelnik Bilderberga, na tom položaju do 2005. godine, bio je nizozemski princ i otac današnje holandske kraljice, nekadašnji nacist i pristaša Hitlerovog režima, pripadnik SS-.jedinica i jurišnih SA-odreda, i član nacističke partije N.S.D.A.P., a inače je koordinator ove konspirativne organizacije aškenazi-židov Henry Kissinger, plaćenik Wall Streeta odnosno bankara, i nekadašnji šef za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući za vrijeme predsjednika Forda, i ministar vanjskih poslova, suradnik Rockefellera i Rotschilda.)
Navedeno udruženje, koje se jednom godišnje sastaje u nekom svjetskom ljetovalištu na nekoj vrsti skupštine na kojoj se raspravlja o pokretanju ratova, cijeni nafte, rušenju nekog politički nepodobnog državnika, i državnim udarima, podupiranju određenih političara na predizbornim utrkama po raznim zemljama, osvajanju tržišta i slično (prošle godine je sastanak npr. bio u St. Moritzu u Švicarskoj, a 2012. kraj grada i zasebnog okruga Washingtona odnosno glavnog grada Sjedinjenih Američkih Država, u hotelu Marriot, naravno, daleko od očiju javnosti i medijske pažnje, ali pod jakim vojno-policijskim osiguranjem), pri čemu se raspravlja i provodi unaprijed donijete odluke malog kruga materijalno najbogatijih, među kojima su Lord Rothschild, i David Rockefeller. Kolokvijalno je ovo udruženje znano još i kao “Wall Street“, te ima i svoja izvršna tijela poput krovnog tijela u Londonu, Kraljevskog instituta za međunarodne poslove (Royal Institute for International Affairs, RIIA), i potčinjenog Vijeća za inozemne odnose (Council on Foreign Realtions, CFR) sa sjedištem u gradu New Yorku na Manhattanu, kraj ulice Wall Street. U vezi CFR je ministrica vanjskih poslova USA, Hillary Clinton, godine 2012. izjavila povodom otvaranja ogranka u Washington D.C. „da je sretna zbog toga, jer više neće morati po savjete ići u New York“. CFR ima i svoj časopis preko kojeg je početkom ove godine odaslana poruka u Bijelu kuću i svijet, da je vrijeme za (oružani) napad na Iran.
Sami verbalni napadi na Iran, i prijetnje Teheranu usmjereni su na vođenje psihološko-propagandnog rata da se zemlja uništi izunutra, i utjera strah u kosti iranskom narodu, sa ciljem da se preuzmu velike svjetske rezerve nafte u toj zemlji, te je dokaz da Iran nema atomsko oružje kako mu S.A.D. i EU predbacuju (u stvarnosti, Bilderberg, predbacuje, a prijetnje prenose instrumentalizirane institucije poput vlade S.A.D., State Departmenta, Europske komisije i dr.), jer nitko lud ne bi napao zemlju koja posjeduje nuklearno oružje u svom arsenalu. Osim toga, agencija Organizacije Ujedinjenih naroda za atomsku energiju nije do danas pronašla dokaze da Iran posjeduje atomske bombe ili da radi na njihovoj proizvodnji, za razliku od Izraea koji ima arsenal od 200 komada atomskih bombi, ali taj razarajući potencijal nitko ne nadzire, jer izraelska vlada odbija inspekcije UN koje je iranska vlada dopustila.
Iranski predsjednik pozvao je na zasjedanju Opće skupštine UN 2012. na mir i dijalog među narodima, i prozvao glavni uzrok globalne krize - kapitalizam, odnosno krupne kapitaliste, misleći na “Wall Street“ i međunarodne bankare, i govorio je o realnoj uroti kojoj je slobodni svijet izložen od strane njih koji imaju tajne planove o porobljavanju svijeta i svjetskog stanovništva. U svom govoru, a i inače u obraćanju iranskom narodu, i svijetu, nije ni jednom riječju spomenuo potrebu uništenja židovskog naroda ili Države Izrael, nego je napao izraelsku vladu koju zove “cionističkim režimom“, što uopće nije netočan naziv, naprotiv, a svaki dosadašnji izraelski premijer potekao je iz redova bivših njemačkih židova – aškenazi židova koji su, poput Theodora Herzla, bili čelnici Svjetskog cionističkog pokreta za osnivanje izraelsko-židovske države (naziv “cion“ je sinonim za Jeruzalem, te za ime planine Cion kraj Jeruzalema), čiji je glavni financijer bio londonski bankar Lord Rothschild koji je židovskog podrijetla iz njemačkoga grada Frankfurta na Maini gdje je svoju mjenjačnicu imao aškenazi-židov Mayer Amschel Bauer koji je svoje prezime promijenio u Rothschild, i bio osnivačem ove bankarske dinastije koja djeluje u cijeloj Zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi. (Britanci su u Prvom svjetskom ratu prevarili Arape, jer su tajno Lordu Rotschildu i Židovima pismeno jamčili putem svoje vlade, da će se na tlu Palestine, koja je bila britanska kolonija, osnovati jedna židovska država.)
Kraljevski institut za međunarodne poslove iz Londona osnovan je nakon Prvog svjetskog rata u vrijeme mirovne konferencije u Versaillesu, u Francuskoj, i to novcem bankara s Wall Streeta koji su financirali/kreditirali britansku i talijansku ratnu vladu, ali i druge zaraćene strane poput Austro-Ugarske. Kraljevski institut RIIA postavio je program za izrabljivanje Njemačke koja je Versailleskim ugovorom proglašena jedinim krivcem rata, i nametnuta joj je u povijesti nikada viđena visoka ratna odšteta, i to s lihvarskim kamatama na kredite za otplatu ratne odštete odnosno kazne. To je bio uzrok pojavi Hitlera, i Drugog svjetskog rata kojeg su, dakle, kao i Prvi svjetski rat, potaknuli međunarodni bankari s Walll Streeta, i londonskog Citya, čija su izvršna tijela navedeni instituti CFR i RIIA, i tajne organizacije poput Bilderberga koje djeluju po uzoru na MAFIU, i komunističku partiju. Međunarodni monetarni fond, i Svjetska banka, njihove su pomoćne poluge kojima manipuliraju, i čine mnoge zemlje svijeta kreditnim robovima, i ovisnima o njihovoj „pomoći“.
Godine 2012. su dvije najsnažnije i najbogatije bankarske dinastije, Rockefeller (tkđ. podrijetlom iz redova njemačkih aškenazi-židova, prije iseljenja u S.A.D. zvani Steinhauer), i Rothschild ujedinili svoj kapital kako je prenijela novina Financial Crimes u svibnju 2012. godine. Investicijski fond Lorda Jacoba Rothschilda (76 godina star), RIT Capital Partners, preuzeo je 37 posto udjela u financijskoj grupi Davida Rockefellera (96 godina star) kako bi učvrstio svoj položaj u Sjedinjenim Američkim Državama.
Da podsjetimo, dinastija Rotschild je u Engleskoj u 17. st. osnovala svoju tvrtku-banku (Bank of England), koja nije javna odnosno narodna banka nego privatna banka, i koja je od engleskoga kralja dobila ovlast tiskanja engleske funte, dok je istu operaciju stvaranja novca iz ničega dobio i John D. Rockefeller 1913. od korumpiranog američkog predsjednika Woodrowa Wilsona, da tiska američki dolar, i da bude alfa i omega tada osnovane privatne banke Sustav federalne rezerve (Federal Reserve), sa sjedištem u gradu New Yorku. Od tada se britanska država i SAD zadužuju kod privatnih banaka uzimajući kredite s lihvarskim kamatama, odnosno kod Rockefellera i Rothschilda, a narod, kako američki, tako i engleski, razvlašten je svojih osnovnih prava, i pretvoren u kreditnog roba. Danas su S.A.D. najzaduženija zemlja svijeta.
Ovakav izrabljivačko-podrivački sustav htio je iskorijenit predsjednik Kennedy koji je uredbom sa zakonskom snagom stavio izvan snage privatnu banku Federal Reserve, ali su međunarodni bankari naručili njegovo ubojstvo, tako da je američki narod ostao rob bankara s Wall Streeta. Još je osloboditelj američkih robova-crnaca, predsjednik Lincoln, dobronamjerno i poput proroka upozorio američki narod da će past u robovlasnički odnos ako će si dozvolit da moć američke vlade preda u ruke bankarima, špekulantima i mešetarima. Danas je cijeli Zapad u rukama međunarodnih bankara, a političari i državnici su njihove marionete, jer je demokracija potkopana korupcijom koju održavaju krupni kapitalisti odnosno tzv. međunarodni bankari („međunarodni“ su samo po tome što svojim bankarskim sustavom djeluju u raznoraznim nacionalnim državama, a ne stoga što bi bili nekakvi internacionalisti koji povezuju narode). John F. Kennedy bi sigurno surađivao s današnjim Iranom umjesto da se ide na konfrontaciju, na koncu, predsjednik Kennedy nije o ničem drugom pričao nego iranski predsjednik Ahmadinedžad, kad je američku javnost 1961. upozorio na postojanje snažne urote u samim Sjedinjenim Američkim Državama koja je opasnija od komunizma, kako je JFK naglasio na tiskovnoj konferenciji pred urednicima američkog tiska.
Stanje na političkoj sceni Zapada je takovo, da je kompletna ljevica na Zapadu korumpirana od međunarodnih bankara, tako da socijaldemokratska i socijalistička ljevica i Internacionala, uključujući i ljevičarske medije i sveučilišta, radi za “Wall Street“, kao i korumpirana konzervativna desnica. Glavna propaganda ljevice je anti-fašizam u vrijeme kad fašizma uopće nema, ali to odgovara međunarodnim bankarima, jer se pažnja skreće s njih na postojeće i izmišljene neofašiste koji uopće nisu nigdje na vlasti za razliku od neokomunista i ekstremne ljevice u pojedinim bivšim komunističkim zemljama.
“Wall Street“ (ovaj naziv obuhvaća tržnicu ili burzu novca i kapitala u ulici Wall Street, i bankarsku četvrt Manhattan na istoimenom otoku u sklopu grada New Yorka, i londonsku financijsku zasebnu četvrt Londonski City), odnosno, kao što je rečeno, međunarodne bankare, je skrivio Svjetsku financijsku krizu 2007. odnosno slom burze na Wall Streetu 2008. godine, čime su vodeći bankari ponovili već jednom 1929. godine provedenu operaciju sakupljanja i koncentracije kapitala koja je dovela do izbijanja Drugog svjetskog rata.
Naime, cilj takve svjetske krize u kakvoj živimo nekoliko godina, i koja će još potrajat nekoliko godina, jer je umjetno izazvana, i umjetno je bankari održavaju kako bi se potom nametnuli kao spasitelji, kao npr. s bankarom-premijerom Montijem u Italiji, jeste da za mali novac bankari pokupuju sva vrijedna poduzeća koja zbog dužničke krize moraju u stečaj, zatim dionice, te da usišu propale banke koje su u dugovima, pa i cijela narodna gospodarstva, kao što se vidi na primjeru Grčke čija vlada poslušna “Wall Streetu“ priprema zakon o prodaji svojih šest tisuća bisernih otoka, što i Hrvatsku čeka, jer ima vlast bivših komunista koji su vjerne sluge “Wall Streeta“ kao što je i Tito bio, iako je o sebi stvorio dojam souveraina – što je bilo Potemkinovo selo i bajka za narode bivše Jugoslavije o snazi i nezavisnosti. U stvarnosti se Titova Jugoslavija zadužila kod banaka s Wall Streeta, koje su simbolizirane Svjetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom, i tako je jugoslavenski diktator i komunistički tiranin korumpirao narode bivše SFRJ kreditima, a njega je pak korumpirao “Wall Street“, i preko svojih glasila poput The New York Times hvalio ga na sva usta, a kako i ne bi kad je bivša Juga bila krava muzara na kojoj su bankari zaradili desetine milijardi US$, a narodi i dan-danas otplaćuju dugove, uz nova zaduženja. Zato se na Zapadu nikada nije pitalo za nacionalna i ljudska prava u komunističkoj Jugoslaviji.
Njemački tjednik Der Spiegel je objavio, da je bankar Mario Monti, kojeg je Bilderberg u stvorenoj svjetskoj gospodarskoj krizi nametnuo za (korumpiranog i raskalašenog) Berlusconijevog nasljednika u Rimu na položaju predsjednika talijanske vlade (a on pak dovodi u strukture talijanske države daljnje bankarske kadrove), povodom krize eura izjavio da je demokracija suvišna:
„Napetosti, koje posljednjih godina prate euro-zonu, u međuvremenu već sa sobom nose crte psihološkog raspada...“ Zabrinut za projekt Bilderberga, nadalje izjavljuje: „Kad zajednička valuta postane čimbenik europskog razdora, onda su temelji Europe razoreni.“
Kao stručnjak, Mario Monti savjetuje na kraju svojim kolegama u vladama zamalja--članica EU slijedeće:
„Kad bi se vlade dale u potpunosti vezati za odluke svojih parlamenata, bez vlastitog slobodnog prostora, onda bi raspad Europe bio vjerojatniji nego uža integracija.“
Drugim riječima, po oktroiranom (ne izabranom nego postavljenom) čelniku talijanske vlade, odluke nacionalnih parlamenata treba ignorirati odnosno volju naroda, izražena na demokratskim višestranačkim izborima, pogaziti. Čeka nas lijepa europska budućnost.
Britanski The Guardian je na obljetnicu početka svjetske financijske krize objavio 2012. spisak s 25 najvećih krivaca za financijsku krizu, među kojima se nalaze bivši upravitelj Sustava federalnih rezervi, Allan Greenspan, banka koju hrvatski tisak pogrešno naziva “Američkim federalnim rezervama“, jer se ne radi o narodnoj banci S.A.D. nego o privatnoj banci, a na spisku krivaca se nalazi i upravitelj Engleske banke, Mervyn King. No, oni su samo izvršitelji volje Rockefellera i Rothschilda. Za podsjetiti jeste, da anonimni židovski vlasnici tvrtke “The Company of the Bank of England“, ili Engleske banke, za guvernera ove svoje privatne banke uvijek ističu Engleza, što je lukavo, jer tako uvijek postoji krivac u slučaju poslovnog neuspjeha, ali nikada vlasnici ili vlasnik nije kriv. Tako je uoči Drugog svjetskog rata guverner Engleske banke bio Montagu Norman koji je kreditirao Hitlerov režim i nacističku partiju N.S.D.A.P., a sve transakcije na relaciji London odnosno “Wall Street“ – i Hitlerov režim – odvijale su se putem Rockefellerove bankarske podružnice u Parizu (čak i za vrijeme okupacije), i jedne banke za tzv. poravnanje (Bank for International Settlements, BIS) sa sjedištem u neutralnoj Švicarskoj, u gradu Baselu, i tu banku je dao osnovati Hitlerov bankar Hjalmar Schacht, ministar financija u 3. Reichu, te je ta banka danas (nakon Drugog svjetskog rata preuzeta od strane međunarodnih bankara), jedna od vodećih tzv. međunarodnih banaka. Unuk Montagua Normana je pak u vrijeme pada Berlinskog zida licemjerno apelirao na britansku vladu da spriječi ujedinjenje Njemačke, jer da će se tim ujedinjenjem navodno stvoriti 4. Reich.
U stvarnosti su svoj 4. Reich stvorili međunarodni bankari, a teritorijalno to carstvo obuhvaća S.A.D i EU, uz satelitske zemlje gdje god izazovu revoluciju i građanski rat, kao npr. 2011. u sjevernoj Africi, i danas na Bliskom istoku, u Siriji. (U revolucijama se ruše diktatorski režimi s kojima su međunarodni bankari poslovali desetljećima, kreditirajući tiraniju, ali se iste ruše jer npr. prestaju naftom trgovati u US$, i postavljaju kvislinške vlasti pod plaštom dirigirane demokracije.)
Tajno društvo “Iluminati“ (“Prosvijetljeni“), koje je osnovao i financirao osnivač dinastije Rothschild, postavivši na čelo ove urotničke organizacije kryptožidova Adama Weishaupta, i koje se koncem 18. st. ujedinilo s anglo-američkom krovnom masonskom organizacijom, financira u nekom ratu, u pravilu, sve zaraćene strane, jer ti bankari sjede, ne na dva, nego na tri, četiri, pet stolaca istovremeno, i zato se uvijek nalaze na pobjedničkoj strani. Iluminati su organizirali i financirali Francusku revoluciju, napisali su Komunistički manifest, i financirali boljševike u Oktobarskoj revoluciji, zatim režim fašističkog diktatora Musslonija, i Hitlera, te komunističke i staljinističke režime diljem svijeta, od kineskog i jugoslavenskog preko režima iračkog despota i staljinista Sadama Huseina. Tito je sa svima njima bio dobar prijatelj, najuža prijateljstva stvarao je s najvećim koljačima tipa Pol Pot, Idi Amin, Sadam Husein, indonezijski diktator Sukarno, sjevernokorejski komunistički diktator, i drugi, kakav je i on sam bio. Ipak se sličnosti privlače. Iluminati upravljaju svim navedenim tajnim i urotničkim organizacijama tipa RAII, CFR, Bilderberg-organizacijom, Trilateralnom komisijom, Rimskim klubom itd.
Trenutno Bilderberg pritišće njemačku kancelarku da pristane na refinanciranje duga visoko-zaduženih zemalja-članica EU, odnosno da njemački porezni obveznici plate dugove na način da Njemačka otkupi državni dug tih zemalja odnosno njihove bezvrijedne državne obveznice. Nijemcima to ne pada na pamet, ali tko ih pita, ne odlučuju oni nego Bilderberg.
Bilderberg ima svoj konačni cilj, a to je konačna pobjeda – Endsieg – protiv demokracije i slobode. To je najavio još ne tako davnih sedamdesetih godina u jednoj od svojih knjiga jedan od ideologa Bilderberga, Zbigniew Brzezinski, napisavši da će u bliskoj budućnosti biti ukinuta demokracija ili narodna volja kao „opasna i nepredvidiva pojava“ za planove vlasnika krupnog kapitala, tzv. elite.
Vlast eks-komunista u Hrvatskoj (SDP i HDZ sa svojim koalicijskim partnerima) ponaša se u skladu s namjerama međunarodnih bankara s Wall Streeta. Zapovjed povjerenice vanjskih poslova EU, Ashton, koja je izabranica Bilderberga kao i čelnica Međunarodnog monetarnog fonda, Christine Lagarde, je za MVP i Banske dvore zakon.
Iznad svega pak stoji najbogatiji među svima – Lord Rothschild – koji novcem upravlja Izraelom, instrumentalizirajući tu zemlju i vojnu i nuklearnu silu čiji se heksagramski znak nalazi na izraelskom stijegu koji nema veze sa znakom biblijskoga kralja Davida. Sa židovskim narodom on i drugi međunarodni bankari, tzv. internacionalisti, nemaju nikakve veze kao što ni hrvatski tajkuni nemaju ama baš nikakve veze s hrvatskim narodom osim preko svog etničkog podrijetla, ali gnjev naroda svijeta zbog financijske krize lukavo usmjeravaju protiv židovskog naroda odnosno Izraelaca koji nemaju nikakve dodirne točke s “Wall Streetom“, međutim, lukavo se tako stvara anti-semitizam, ili percepcija o tome, kako bi se imalo izgovor za globalnu akciju poput ratova (npr. tzv. anti-teroristički rat) i revolucija diljem planeta, ili planirani napad na Siriju i Iran.
Na koncu, zar povijesne cionističke vođe poput Theodora Herzla ili Weizmana nisu u američkom tisku uoči Drugog svjetskog rata zazivali Drugi svjetski rat, i anti-semitizam („upregnut ćemo anti-semite za naše ciljeve“), kako bi na židovskim žrtvama osnovali državu koju bi barem dio svijeta priznao, a koju prije toga nitko nije htio vidjeti na geo-političkom zemljovidu. (Cilj takove kontrolirane izraelske države je bio sačuvati britanske interese na Suezkom kanalu, i ugroziti njemački mega-projekt željeznice Berlin – Bagdad, i izvore nafte u tom području čiju koncesiju za crpljenje je od Osmanskog Carstva dobila Deutsche Bank AG.) Tim međunarodnim bankarima naravno nije stalo do Izraela, nego uvijek vješto instrumentaliziraju jedan narod protiv drugog, tako i Palestince protiv Židova i obrnuto. Sada npr. trenutno kroz krizu instrumentaliziraju Grke protiv Nijemaca, jer Grcima je za njihovu mizeriju odjednom kriva kancelarka Merkel koja zahtijeva red u državnim proračunima, da se vlade ne zadužuju stalno nego da riješe korupciju i rupe u državnim proračunima, ali kad je kriza onda običan, socijalno osiromašen i nezaposlen čovjek ne vidi dalje od nosa pa okrivljuje prvog iza čoška, odnosno, kako to često biva, pronalazi se žrtveni jarac dok pravi lopov sjedi u udobnoj fotelji, i svemu se smije.
Miroljubivi međunarodni pokret otpora, zvan “Okkupy Wall Street“, prvi je znak da nisu svi ljudi svijeta tako glupi kao što međunarodni bankari misle da jesu, no, hoće li to biti dovoljno da se spriječi „Endsieg“ Bilderberga ostaje otvoreno.
CBK
Post je objavljen 28.09.2012. u 15:54 sati.