Marketing
Kako postati popularan političar?
U utorak, 25. rujna tekuće godine, na HR 1 u okviru emisije 'Izaberi zdravlje' voditelj M. Harapin ugostio je bivšeg ministra zdravstva/zdravlja u vladi HDZ-a te pomoćnika ministra zdravlja i savjetnika ministra u sadašnjoj Vladi. Ova dva potonja su kreatori, između inih, strategije razvoja zdravstva do 2020. godine. Bilo je zanimljivo slušati izlaganje s jedne strane bivšeg ministra Vlade, a s druge strane dvojice relativno mladih znanstvenika (obojica su doktori nauka). Što reći nakon odslušanih četrdesetak minuta razgovora?
Kao po običaju bivši ministar kao iskusni 'politički lisac', služio se klasičnom demagogijom. Tvrdio je da to nije strategija već dokument i onda se okomio na činjenicu da u tom dokumentu nema na primjer, za koliko će se do 2020. smanjiti broj oboljelih od raka, kako će se financirati zdravstvo i slično. Teme koje ne spadaju u strategiju nego u taktiku provođenja strategije. Slušajući ga pomislio sam: „Zar akademik, dr., prof. a ne razlikuje strategiju od taktike?“
Kako poznajem jednog od sudionika rasprave u sadašnjoj Vladi, poslao sam mu e-mail:
„Slušao sam i snimio današnji razgovor na HR1. Divim vam se obojici što ste uspjeli mirno saslušati trabunjanje vrlog akademika. Ili ste možda obojica prije popili po apaurin? Pa taj čovjek ne razlikuje pojam strategije od taktike.“
Stigao je odgovor:
„Ma, to s akademikom ti je sve politička poza. Kad se isključe mikrofoni, priča sasvim razumno i argumentirano, a kad se uključe mikrofoni, "gudi" uvijek iste političke fraze. Zato mu je Luka u jednom trenutku dobro "spustio" da on priča kao političar, a mi kao stručni operativci (otprilike).“
Naravno da je to 'politička poza'. Nije on glup čovjek već pokvaren. Jedno govori pred javnošću, u Saboru (naročito kad sjednicu prenosi TV), a drugo uz kavu ili gemišt. Upravo zbog takvih smo tu gdje jesmo. Jer prosječni (neobrazovani) puk ne zna za ovo njegovo 'nakon isključenja mikrofona', mišljenje. A puk glasa i bira prema onome što vidi na TV, čuje na radiju ili pak čita u novinama. Da iz takvih podataka i na temelju osobnog iskustava taj isti puk zauzme svoj osobni stav je čisti SF.
Prema takvima političarima ne može se i ne treba ići fino u rukavicama. S njima treba obračunavati na način kako je to učinio Milanović u Saboru. A članovi najveće oporbene stranke, osim predsjednika koji je zauzet kopanjem po arhivama na policama 'partizani-ustaše', 'probudili' su se tek idućeg dana kad je Milanović bio u 'Danke Deutschland'. Karamarko, naime, na temu gospodarstva nije rekao još ništa, zero, nula. Vjerojatno ni neće!
Međutim da takav način rada naših 'vrlih političara' nailazi na plodno tlo pokazuju rezultati ankete objavljene u J.L od 26.09.2012. o popularnosti pojedinih političara te mišljenja puka o tome kako radi trenutačna nam Vlada. Prema toj anketi na čelu liste 'popularnih' je Josipović (76%), slijede Lesar (51%), Don Grubišić (50%), Milanović (44%), Šprem (43%), Karamarko (23%).
Analizirajmo malo ovu tabelu.
Josipović nema ovlasti da bilo što pokrene, napravi ili promijeni u gospodarstvu i financijama. Nabacuje se principijelnim i općim floskulama, ne dira u ničiju egzistenciju i onda je lako biti na prvom mjestu po popularnosti. Jednom riječju 'sveta vodica'.
Lesar, koji gradi svoju karizmu na paroli 'sve za rad i radnike', je klasičan primjer populiste (doduše umotanog u celofan) i svaka njegova riječ je izgovorena kako bi podilazila puku. Onog trenutka kad bi kojim slučajem došao na vlast vrlo brzo bi izgubio popularnost. Jer ako bi pokušao provesti to što sada priča ubrzo bi ustanovio da to ne može postići na taj način, a ako bi krenuo u prave reforme proveo bi se kao bos po trnju.
Don Grubišić, neupitno moralan i etičan čovjek, vrlo brzo bi doživio sudbinu Vlade Gotovca. Uz to on uz sebe nema nikakvu organizaciju, nikakve ljude. Istovremeno ne može računati na stranački neopredijeljene pametne i stručne ljude jer oni jednostavno NE VJERUJU političarima pa makar došli i iz redova svećenika.
Milanović svoju relativno visoku poziciju može zahvaliti činjenica da do sada nije poduzimao niti govorio išta konkretno o tome kako izaći iz govana u kojima se trenutačno nalazimo. Njegov posljednji (je li ono do sada i jedini?) nastup u Saboru bio je, po mojem skromnom mišljenju, prvenstveno u funkciji zauzimanja što povoljnije startne pozicije u trci za vlast na lokalnim izborima. To su mu omogućili 'gromobrani', njegovi ministri fajteri: Linić i Čačić koji na sebe preuzimaju sav bijes nezadovoljnog puka. Ovaj potonji čak zauzima prvo mjesto kao najnepopularniji političar. Što zbog svoje arogancije i bahatosti, što zbog obećanja koje je davao na početku mandata glede oporavka gospodarstva, a da se do sada od toga nije ništa ostvarilo. Ne samo zbog njegove (ne)sposobnosti nego i zbog destrukcije sa svih strana svega što ova Vlada želi i hoće poduzeti. Javne ili prikrivene.
Šprem je evidentno pobrao simpatije puka zbog svoje bolesti. Poznata je najme činjenica da Hrvati uvijek pokazuju veliku dozu altruizma za ljude u nevoljama (relativno veliki uspjesi raznih dobrotvornih akcija). Da li se u tome možebitno krije i ponešto egoizma: dobro da se to meni ne događa, pa da mi se ne dogodi dat ću podršku moralnu ili financijsku, prepuštam čitatelju da sam procijeni.
Položaj Karamarka s njegovih 23% glasova anketiranih jasno pokazuje da se ona svodi isključivo na biračko tijelo ortodoksnih HDZ-ovaca obzirom da isti nikada nisu dobili bitno veći postotak glasova ukupnog biračkog tijela. Ili pak na one koji se boje da bi Gazda unatoč anonimne ankete mogao saznati da su protiv njega a onda se zna što slijedi.
Na kraju nešto o tome kako objasniti relativno dobra pozicija premijera Milanovića a istovremeno 66% anketiranih izjavljuje da vlada ide u lošem smjeru, a 58% ih je nezadovoljno potezima vlade.
Odgovor može biti samo jedan: puk jednostavno ne vidi, ne želi vidjeti ili jednostavno ne zna da je Milanović taj (ili bi trebao biti) koji određuje smjer (ili bi ga trebao određivati) kojim ide Vlada i da je on najodgovorniji za rad vlade, a da su 'mrski' ministri Čačić, Linić i Mršić samo članovi njegove ekipe koji bez njegovog 'blagoslova' ne bi smjeli ni prstom maknuti.
Ili pak je i on jedan maskirani populist koji čuva svoju poziciju pa će u pogodnom trenutku reći: to su 'oni' činili. Ne bi me začudilo. Poznat je to način rada naših političara. Od Tuđmana, preko Sanadera do Kosor.
Ništa čuo, ništa vidio, ništa rekao!
Post je objavljen 27.09.2012. u 11:45 sati.