Mislim na tebe. Opet i opet.
Dal’ ću ikad prestati da sve tajne
uspinjem ka tvom liku?
Ko da želim te svoje maštarije sjajne
da otperjam, rasparčam .. Zbacim ovu strku.
Al’plašim se jednog. Strah me je opet
kako to nije obična iluzija samo,
Već ima tu nešto od toga i više.
Kad želimo nešto jedno drugom da damo,
kad srce bi uz tebe da kuca i diše.
I tako mislim na tebe. O zašto opet?
Hiljadu puta to uradim u jednom danu.
I nikad mi, nikad stvarno dosta nije.
Pitam se u kakvom li sam ja to sada stanju?
I kakve tajne srce ume sve da krije?
Želim da te vidim. Strah me je opet.
Valjda uspem da preguram i to
da ti vidim oči.
Možda osetim pri tom i veliku bol.
Možda te nikad neću osvojiti i nestati u noći.