Music LP-Underground - #91
Gradski Radio Trogir (95.6 MHz) - Utorak 02. 10, 2012 u 19:10 sati
Maranne Faithfull - "Broken English"
Sljedeci utorak ponovo nesto drugacije.
Ugostit cemo jednu damu, damu kojoj je najvece dostignuce u zivotu trebalo biti uskakanje u Mick Jaggerov krevet.
No, onda je iznenada osvanila na top listama hitom " As Tears Go By", koju su za nju napisali Mick Jagger i Keith Richard.
I kritika i publika je prihvatila kao jos jednog "one-hit wondera", i tu se prica o Marianne Faithfull manje-vise, za sve i zavrsila.
Godine su prolazile, onda 1979 godine, "out of blue", svjetlo dana je ugledao "Broken English", mracni "snapshot" engleskog drustva.
Bilo je tesko spojiti onu Marianne sa ovom na albumu, ali svima je bilo jasno, da se ta zena kao feniks uzdigla iz vlastitog pepela i uzletila u visine svojih idola!
Budite s nama u utorak, malo iza sedan sati na valovima Gradskog Radija Trogir i poslusajte emisiju posvecenu Marianne Faithfull.
Emisija ce biti malo neobicna. Kako po izboru umjetnika, odnosno umjetnice koju predstavljamo, tako i po pitanju muzike koju cemo slusati.
Od prvih trenutaka ce biti jasno da smo veceras u odmaku od bazicne koncepcije emisije, ali to niposto ne znaci da joj je strana.
Dunque, donosimo Marianne Evelyn Faithfull i njen peti, i po mnogo cemu, definitvni album, "Broken English".
Iako je imala sve sanse i veoma dobre predispozicije da bude zapamcena i potom zaboravljena kao ljubavnica Mick Jaggera, Marianne Faithfull je smogla snage i iz kaosa sezdesetih izasla sa nesto krvi u alkoholu koji je kolao njenim venama i dakako, kao i svi pobornici party dekade, sa metalnom plocicom u nosu.
Ali ziva i odlucna da nesto napravi od svog zivota.
Toliko puta cujna prica, a toliko malo puta sa sretnim zavrsetkom.
Ovaj put je bas to slucaj.
Nego, ajmo ispocetka, tako da kad budemo slusali album, znamo dovoljno odakle kako i zasto, a time je i sam album daleko vrijedniji.
Marianne Faithfull se rodila 1946 godine, u Londonu.
Njen otac je bija vojno lice i profesor psihologije.
Interesantna je prica sa majcine strane. Pravog imena Eva von Sacher-Masoch, Baroness Erisso, porjekla iz Beca, iz aristokratske obitelji sa korijenima u Habsburgskoj dinastiji.
U svojoj mladosti je bila ballerina, nastupajuci u djelima savremenika, kazalisnog dvojca Bertolt Brechta i Kurt Weilla.
Kad govorimo o porijeklu, spomenimo i to da je njen pra-ujak bija plemic Leopold von Sacher-Masoch, koji je zivija u 19. stoljecu. U povjesti je ostao poznat kao autor novele “Venera u Krznu”, u kojoj je po svom prezimenu u suvremeni rijecnik uveo rijec “mazohizam”.
I da ne duljimo vise, Marianne je ustvari nasljedila titulu, tako da joj je plemicko ime Baronesa Sacher-Masoch.
Zivot joj je proticao kao i svoj djeci iz dobrostojecih obitelji, dok nisu dosle sezdesete i donjele dasak revolucije u zraku i daleko vise droge u krvi.
1964 godine Marianne po prvi puta pjeva na pozornici u kafeteriji izvodeci tada popularnu folk muziku. Uskoro se ukljucuje u socjalnu scenu tadasnjeg Londona, sta u vecini slucajeva znaci – tulumarenje. Tako se te iste godine nasla na partiju kojeg su organizirali Rolling Stonesi. Tu upoznaje Mick Jaggera i kako prica kaze, uskoro postaju ljubavnici. Tu bi se prica lagano privela kraju da Marianne ne postaje muza Jaggera, te joj zajedno sa Keith Richardsom i Oldhamom pise pjesmu "As Tears Go By".
Preko noci, sa jedva navrsenih 17 godina, Marianne se penje na top liste, te biva prepoznata kao novo lice engleske zenske rock scene.
Dakako, temu Stonesi izdaju na svom kasnijem albumu. Uz ovu pjesmu je vezano nebrojeno prica pa cak i par mitova, ali njih cemo dotaknuti jednom kad budemo radili emisiju o ranom stvaralastvu Rolling Stonesa.
Poslusat cemo “As Tears Go By”, u izvedbi Marianne Faithfull
Nakon ove singlice, Marianne izdaje jos par nesto manje uspjesnih, ali jos uvjek i te kako dobrih, singlica, "This Little Bird", "Summer Nights" i "Come and Stay With Me".
Postigavsi solidan uspjeh i postavsi “celebrity”, vecinom zahvaljujuci tulumima i ispadima u javnost pod uticajem droge i alkohola, Marianne se udaje i radja sina.
Kako su to bila vremena slobodne ljubavi i slobode na svim poljima svakodnevnog zivota, tako je i Marianne disala punim plucima.
U prevodu to znaci, odlazi od obitelji i vraca se Stonesima.
Iz tog vremena potice njena izjava koja bi danas digla tone prasine, a onda je bila prihvacena kao nesto sasvim normalno i dakako, napredno.
Naime, na pitanje novinara, zasto se vratila bas Mick Jaggeru, Marianne je odgovorila: “Prvo sta sam napravila kad san se vratila u tabor Stonesa je bilo, da spavam sa svom trojicom frontmana. I na temelju toga san se odlucila za onoga za kojeg sam smatrala da je najbolji”
Dakako, sve to skupa je bilo popraceno neprestalnim partijanjem, zivotom pod svjetlima reflektora, te poznanstvima sa svim mogucim facama muzicke i diskografske industrije.
Bila su to vremena svakodnevnih skandala vezanih za sve sudionike velikog cirkusa zvanog rock’n’roll.
Nazalost, u to vrijeme dozivljava tezak udarac, jer gubi kci koju je zacela sa Jaggerom i kojoj je vec dala ime Corrina.
Marianne Faithfull je izvrsila ogroman uticaj na Mick Jaggera u toj fazi njegova stvaralastva. Pored vec odslusane “As Tears Go By”, sudjelovala je u kreaciji nekih od najpoznatijih tema Rolling Stonesa. Spomenimo tako "Sympathy for the Devil", koja se pojavljuje na albumu “Beggars Banquet”, koja je inspirirana knjigom “The Master and Margarita”, koju je Marianne poklonila Micku. Pjesma, "You Can't Always Get What You Want", sa albuma “Let It Bleed”, je u potpunosti posvecena, a i skladana o Marianne. Veliki hit, "Wild Horses" te "I Got the Blues" sa albuma “Sticky Fingers”, su takodje napisane pod uticajem Marianne. I naposljetku, Marianne se pojavljuje kao co-autor pjesme "Sister Morphine".
I da zaokruzimo ovaj hvalospjev o muzi rocka, recimo jos i to daje Graham Nash napisao pjesmu “Carrie Anne”, za sastav Hollies, a koja je u stvari bila pjesma o Marianne.
I kao zadnje, bar sta je meni poznato, ni Beatlesi nisu ostali imuni na Mariannin charm. Na njihovom albumu “Revolver”, nalazi se tema “And Your Bird Can Sing”, koja je isto tako opjevala Marianne Faithfull.
Pocetak sedmadesetih donosi tamno razdoblje za Marianne. Rastaje se od Mick Jaggera, gubi skrbnistvo nad sinom, te je u zadnji cas spasavaju od pokusaja samoubistva.
Dakako, sve to skupa se odrazava i na karijeru, te Marianne polako, ali sigurno tone u zaborav, ostajuci zapamcena kao one-hit wander.
Isto tako, ovisnost o drogi poprima katastrofalne razmjere, te prezivljava zahvaljujuci prijateljima oko sebe.
Pokusavaju je prisiliti na odvikavanje, ali bez rezultata. Doduse, javlja se na tretman, ali postaje samo jedan od beznadeznih slucajeva.
Prijatelj i producent, Mike Leander je jednom pronalazi kako lezi na cesti te je pokusava vratit u normalan zivot.
Cak joj osigurava snimanje jednog albuma, kasnije nazvanog “Rich Kid Blues”, koji odmah odlazi na police i svjetlo dana ce ugledati tek 1985 godine.
Sve to ostavlja dubok trag na Marianninom glasu, te on postaje hrapav, i dakako, gubi onu sarmantnu visinu kojom je svojedobno zarobila top liste.
Neki su bili odusevljni novim zvukom glasa, neki bas i nisu.
Kao i uvjek, ukusi su postali nesto oko cega se vodila bezpredmetna rasprava.
Ne posustajuci u svom naumu da se koliko toliko vrati u neku normalu, 1977 godine, Marianne Faithfull izdaje jos jedan album.
Ovaj put daleko bolje primljen od strane diskografske kuce, a u Irskoj, na opce cudenje, zauzima prvo mjesto na top listi.
Album “Dreamin' My Dreams” je najavio povratak.
No ta najava nije bas donjela neko blagostanje.
Za danasnje pojmove nepojmljivo, ali u to vrime je zivila u stanu bez tople vode i struje.
Breaking point karijere dolazi 1979 godine, kad izdaje svoj najbolji album, i kako je sama rekla, remek djelo Marianne Faithfull, “Broken English”.
Album je crna slika engleskog drustva tog doba.
A doba je Margaret Tacher, doba brutalnog neoliberlizma, doba kad se juznoamericki kontinent ocistio, uz pomoc zapada, od svih demokratskih vlada i dakako, doba uspona teroristickih organizacija u srcu Europe.
Sama otmica talijanskog predsjednika, Alda Mora, i njegovo ubistvo, su dali sumorni pecat tom vremenu.
Stoga nije ni cudno, da je naslovna tema posvecena Ulrike Meinhof, aktivnoj clanici njemacke teroristicke grupe Baader-Meinhof.
Tema "Guilt" nas uvodi i u crkveno nametanje krivnje sa kojim smo se poceli radjati.
"The Ballad of Lucy Jordan", u orginalnoj izvedbi Dr Hooka, izlazi kao singlica.
Melankolicna prica o domacici iz srednje klase i njezinim razocaranjima u zivotu.
Tema postaje nosilac muzickog djela filmova Montenegro i Thelma & Louise.
"What’s the Hurry?" bolno opisuje svakodnevnu borbu sa ovisnoscu od droge, dok sljedeca, njezina verzija Lennonove “Working Class Hero", predstavlja vrhunac albuma.
Sam autor joj je odao priznaje za ovu verziju, a sa ove vremenske distance, manje vise svi se slazu, da se radi o najboljoj verziji.
Zadnja tema, sestominutna, "Why'd Ya Do It?", punk-raggae orijentacije, naslonjena na agresivnu liriku, a nadasve ispirirana Jimi Hendrixovim snimkom Dylanove "All Along the Watchtower".
Interesantna je jedna cinjenica vezana za ovu temu. Kako se u lirici explicitno spominje oralni sex, album je bija zabranjen u Australiji. Diskografska kuca se domislila i na izdanjima za Australiju, sporni moment spominjanja sexa je bija zaobljen u vinilu, tako da se nije moglo cuti nista od teksta.
NAkon odslusanog albuma, emisiju nastavljamo prikazom daljeng toka njene karijere.
“Broken English” donosi Marianne toliko zeljenu materjalnu sigurnost, te nakon turneje ponovo ulazi u studio, i 1981 godine izdaje novi album “Dangerous Acquaintances”.
Napokon, 1985 godine ulazi u kliniku za odvikavanje, sada sa cvrstom zeljom da uspije i ovaj put, uspjeva.
Karijera Marianne Faithful se nastavlja sa usponima i padovima do danasnjih dana.
Albumi se redaju ne bas kronoloskim redom, ali za svaki je vezana prica.
Isto tako, pored djelovanja u muzici, i te kako je bila angazirana u kazalistu, filmovima i na televiziji, no te aktivnosti izlaze iz naseg koncepta, pa cemo ovom prilikom samo spomenuti samo jedan dogadjaj, koji je vezan uz muziku.
Naime, Marianne Faithfull je imala angazman u predstavi “The Wall”, 1990 godine, u Berlinu. Rodger Waters je izabrao da igra posesivnu majku glavnog junaka.
Ono sta je vrijedno spomena je to, da je Marianne Faithfull 1986 godine, nakon toliko godina robovanja drogi i alkoholu, izasla iz klinike za odvikavanje potpuno cista, te sljedece godine snimila svoj prvi (cisti) album “Strange Weather”. Album je snimljen u sasvim novim okolnostima, sa Marianne u sasvim drugacijem izdanju.
Na albumu se izmedju ostalog nasla nova verzija njezinog prvog velikog hita "As Tears Go By", ovaj put otpjevan u nesto nizim registrima, ali sa i te kako jakim senzibilitetom, toliko svojstven Marianne. Album krase prekrasne blade “Sign of Judgement”i “Hello Stranger”, a inace je obojan zagasitim, skoro tamnim bojama, koje su ocito bile reflex unutrasnjeg stanja same Marianne.
Iako koncepcijski i muzicki miljama udaljene od ove emisije, muzicki dio cemo zaokruziti sa izvacima bas iz tog albuma.
Dakle, emisiju cemo nastaviti u nesto komornijem tonu, poslusat cete veci dio povratnickog albuma Marianne Faithfull, “Strange Weather”.
