Marketing
Relevantnost ravnodnevnice
Prvi dan jeseni je bio idealan za kraću fotoreportažu koju sam već ranije najavljivao. Jesenski ekvinocij je osobito važan prirodni blagdan, izvrstan razlog da ga se provede u prirodi!
Obilazak voćnjaka za početak.
Jabuke su orodile ove godine iznimno. Mnoga mlada stabla urodila su prvi put.
No uslijed nekoliko orkanskih oluja mnoge su prerano otpale sa stabala. Polutrule i prerano otpale jabuke sam ustupio susjedi kao hranu za svinje. Imati ću još sasvim dovoljno za osobne potrebe.
Kruške, jedna preostala grupica uporno se drži zajedno na grani.
Odmah sam posjetio lanjske sadnice oskoruša (Sorbus domestica). Dosta dobro napreduju za prvu godinu, jednoj se malo sasušio vrh.
Vrlo misteriozno starinsko voće. Baš takvo volim. Siguran sam da vam je poznata uredba od Marije Terezije po kojoj je sadnja oskoruša (zajedno sa nekoliko sorti jabuka) bila obaveza seljaka u svrhu poboljšanja zdravlja. Stabla oskoruša bila su nekada vrlo česta u selima. Danas su nažalost postala krajnja egzotika.
Moje sadnice ipak nisu „divlje“ tj. nije riječ o stabalcima izniklim iz koštice oskoruša.
Kao što je sa ove slike razvidno, riječ je o kalemljenim sadnicama, a podloga je dunja. Smisao kalemljenja jest u tome da stablo prije prorodi i da eventualno donosi krupnije plodove. U slučaju divljeg stabalca do prvog roda može proći i preko 10 godina, a u slučaju kalemljenog navodi se 2, 3 godine. Neki iskusni uzgajivači koji se bave kalemljenjem smatraju da dunja nije najbolja podloga i da bi se oskoruše trebalo kalemiti na podlogu od brekinje (Sorbus torminalis) još jedne fascinantne i danas vrlo rijetke šumske voćkarice koja kao što joj i latinski naziv govori spada u isti rod kao oskoruša. Brekinja je pak svojim ljekovitim svojstvima spasila mnogo oboljelih od dizenterije (o tome svjedoči drugi dio latinskog naziva- torminalis- tormina = dizenterija). No o tome nekom drugom prilikom.
Pobravši jabuke i s namjerom da pravilno dočekam sam trenutak ekvinocija koji je imao nastupiti toga dana (22.09.) točno u 16:49, krenuo sam u brda.
U slavenskoj mitologiji na dan jesenske ravnodnevnice obilježavala se simbolična smrt boga Jarila. Jarilo, sin vrhovnog boga Peruna, je bio bog proljeća, vegetacije i plodnosti. Jarilo ima ženu Moranu koja mu je ujedno i sestra, tijekom proljeća je s njima sve ok, ali prema kraju ljeta veza počinje pucati sve dok na kraju Morana, na ekvinocij, ne ubije Jarila zbog njegove nevjere. Jarilo odlazi u podzemlje kojim vlada zli Veles, smrtni neprijatelj Jarilova oca Peruna. Morana se pak, kako dolazi zima, transformira u strašnu božicu leda i tame i sama umire na kraju godine.
Jasno, Jarilo se iz svijeta podzemlja vraća opet na proljeće zajedno sa zelenilom prirode, ženi Moranu i sve je opet u redu. Stari Slaveni nisu bili blesavi, baš kao ni ostali Indoeuropljani, čija je mitologija također bila analogna indijskoj tj. hinduskoj. Prefiks indo- u Indoeuropljani nije bez veze tamo stavljen. Vidjeli su naši preci da nevolja kad nastupa, nastupa, a kad prolazi onda prolazi i da je to velika mudrost. Egzistencija, kako samog Svemira, tako i svih pojavnih fenomena u njemu jest ciklička, a ne linearno eternistička. Mudrost koju niti mi danas nećemo tako lako dohvatiti jer poput konja kojemu su na oči namaknuta sjenila da vidi samo naprijed i mi zajapureno gledamo samo u smjeru svojih privatnih angažmana i linearnih svjetovnih ostvarenja. No dobro…
Vrlo vrijedna ljekovita biljka našeg podneblja, crveni glog (Crataegus oxyacantha) također je ove godine obilno urodio plodovima. Ne skupljam baš glog redovito ali kad sam vidio mnoštvo bobica odlučio sam nabrati nek bude za neki čaj.
Ako netko ima iskustva sa sušenjem gloga za čaj molim za svijet da li je dobro ostaviti ove listiće zajedno sa bobicama i sve skupa spremiti? Znam da se lišće isto skuplja ali obično se u literaturi navodi da se to radi u proljeće kada se skuplja i cvijet gloga.
Nabrao sam toga prilično, no ne brinite, za ptice je u brdima ostalo više nego dovoljno.
Bilo kako bilo gloginje su tu, a sad kojim ćemo ih metodama mlatiti, o tom potom…
Sljedećeg dana zaputio sam se još dalje da posjetim jedno stablo sa kojeg volim sabirati plodove.
Evo ih:
Mislim da je sve jasno, neću ovdje izričito navesti o kakvim se plodovima radi neka bude pitanje za kviz!
Za razliku od neuspješnih blogo-kvizova iz prošlosti mislim da je sad zaista sve jasno :-)
Posudu s vodom u kojoj sam ispirao plodove sam neoprezno odložio na tlo.
Ovakvo jedno stvorenje, potpuno posvećeno angažmanu oko svjetovnih fenomena koji se pojavljuju i nestaju to je odmah primijetilo.
Počelo je veselje…
Žar razdraganosti, pretjerano prianjanje poželjnom fenomenu dovelo je i do njegova nestanka.
Patka je htjevši zagnjuriti čitavim tijelom u vodu, posudu prevrnula. Situacija je bila jako smiješna ali za to dočarati bolji bi bio ipak videoclip.
Trenutak zbunjenosti- "hmmm, gotovo je? Tek je postajalo zabavno, no što ćeš, bog dao, bog uzeo! Ima pojavnih fenomena koliko hoćeš i angažmani u njima su beskrajni", prozbori Patka i ode svojim putem.
P.S. ne zaboravite na kviz pitanje nagrada je standardna, već po tradiciji, tko točno odgovori može si slobodno priuštiti poklon kakav god želi, računa se kao da je primljen od mene, mislim da je tako najpoštenije.
Post je objavljen 25.09.2012. u 20:02 sati.