Napad:
Katolička Crkva izmiješala je pravi apostolski nauk s poganskim religijama! Umjesto da njeguju Biblijsko Kršćanstvo lišeno bilo kakvih poganstava, Katolici su svojim postupcima izgubili pravovjernost, i ustvari su jednaki kao pogani!
Katolička obrana:
"Ideja zavjere" da su Katolici tijekom stoljeća izmiješali apostolski nauk s poganstvom ima više "senzacionalističku" prirodu od apologetske. Svaka radikalnija zajednica, da ne upotrijebimo riječ "sekta", u svojoj anti-Katoličkoj propagandi ima barem nekoliko senzacionalističkih objava gdje je Rim napravio miješavinu poganstva i prave vjere. Kao što je već navedeno, ovakve optužbe više imaju zadatak biti šokantne nego osnovane. Upućene su u prvome redu Katolicima koji ne poznaju svoj nauk ( i koji će se preobratiti na vjeru "kritičara" ) ali i vjernicima takvih zajednica da bi im se otežalo prihvaćanje Katolicizma kakav jest, i još ih dublje zakopalo u jednoumlje. U konačnici, poanta je da radi spornih praksi Katolici uopće ne štuju Boga, već božanstva vjera iz koje se te prakse stižu. Katolici tako postaju pogani, a da ni sami ne znaju. Ako se žele maknuti iz tog svijeta zavjere, vjernici moraju napustiti Crkvu i pridružiti se Biblijskom Kršćanstvu ( koje se, naravno, nalazi u Crkvi koja je optužbu i osmislila ).
Možda najbolji primjer ovakvih sugestija je malena knjižica "Katolička Biblija ima odgovor" koju je napisala obitelj Kapor, a tiska je vjerska zajednica "Riječ Života". I sam naziv ove anti-katoličke propagande sugerira navedenu taktiku. Doslovce rečeno: "dragi Katolici, pročitajte u vlastitim Biblijama što je vjera apostola, a zatim usporedite svoj nauk s njima, te se uvjerite da nije jednak." Naravno, knjižica je prepuna apsurdnih navoda koji nemaju veze niti s Biblijskom vjerom, niti s naukom Katoličke Crkve.
Većina ovih i sličnih navoda dolazi iz istog "sveska knjiga". Radi se o knjigama Lorainea Boettnera, Alexandra Hislopa ,Ralpha Woodrowa i stripovima Jacka Chicka, poznatih anti-Katoličkih pisaca čiji su radovi jako cijenjeni u fundamentalističkim krugovima, ali ne i akademskim. Naime, njihova je literatura prepuna teških apsurdnosti ( Hislop i Chick sugeriraju da su Egipćani pisali latinicom, a na hijeroglifima- proučite ovdje. ) koje mogu zavesti manje upućene, ali nikako ljude koji otvorena i objektivna srca proučavaju svijet.
U konačnici, mnoge su optužbe teške kontradikcije s Biblijskim spisima. Primjerice, svojedobno je bio prilično popularan argument da je papinska nosiljka poganska praksa, i znak obožavanja pape. Da je ovo jasan pokazatelj nepoznavanja Biblijskog nauka i vlastitog zanesenjaštva nalazimo u Starom Zavjetu gdje su pravovjerni kraljevi imali nosiljke, i Sveto Pismo ih je smatralo Božjim darom ( dokaz ). Slični su primjeri sugestije o Katoličkom obožavanju sunca ( pročitajte repliku ) i da je prekrižiti se grijeh ( Naučite zašto nije ).
Dapače, ove su se optužbe vratila protestantskim fundamentalistima. Velik broj njihovih vjernika prelazi u zajednicu Jehovinih Svjedoka, koji naznačuju da riječ "križ" u Bibliji zapravo znači "stup", te da je Isus , umjesto raspeća, doživio vješanje na stup. Preko ove ideje, Jehovini Svjedoci su počeli tiskati materijale koji pokazuju primjenu križa u poganskim religijama, sugerirajući da ih je protestantizam preuzeo i time napravio tešku grešku. Ali da ovo nije točno, i da je Isus bio raspet, možete pročitati u ovom tekstu.
Ali ovaj tekst se neće baviti poganstvom u Katoličkoj Crkvi ( za ovo će se pisati zasebni postovi za svaku optužbu ). Ovaj tekst uputit će čitaoca na poganske prakse u Reformiranim Crkvama. Cilj je teksta jasno ukazati na licemjernu prirodu optužbi za poganske prakse od strane ovih zajednica, jer u isto vrijeme prepuni su vlastitih asimilacija poganskih praksi koje bi im, po logici argumenata koje navode, relativizirali pravovjernost.
1)Kravate
Možda zvuči čudno, ali ništa manje od čestih optužbi da Katolički kler ima haljine koje liče na haljine poganskih kulteva. Umjesto tih haljina, pastori u ovim zajednicama dolaze na susrete odjeveni u odijela s kravatama, sugerirajući pristojan ali "civilan" izgled. Ali kravate su bile odjevni predmet poganskih Slavena (u prvome redu, tada poganskih Hrvata) koje su u jednom periodu čak bile i oznaka čina u njihovim vojskama. Drugim riječima, tko nosi kravatu na Subotnjem/Nedjeljnom susretu, na sebi nosi predmet kojeg su u prošlosti nosile vojske pogana koje su širile mnogoboštvene religije. Katolički svećenici, s druge strane, imaju haljine po uzoru na svećenstvo Starog Zavjeta ( Levitonski Zakonik 14:4, Knjiga Brojeva 19:6 ).
2) Upotreba latinice
Objektivna je činjenica da reformirane zajednice tiskaju svoja Sveta Pisma, i uglavnom ih tiskaju na latinici. Ipak, latinica se razvila iz poganskih mističnih simbola koji su imali jaku primjenu u poganskim obredima. Ovo je vrlo lako provjeriti- prvo slovo latinične abecede, "A", zapravo je u originalu bio simbol boga jarca koji se tijekom stoljeća okrenuo naglavačke. Navedeno je božanstvo bilo toliko važno u tim poganskim narodima da su mu posvetili prvo slovo svoje abecede, što je ostalo i danas. Da li ovo utječe na pravovjernost Svetog Pisma? Da li se narušilo nešto time što se ovo pismo asimiliralo u kulturu i očistilo od svojih poganskih dimenzija? I u konačnici- ako je odgovor "da"- tad su vjernici ovih zajednica dužni prestati tiskati Biblije na latinici, dapače, dužni su naučiti novi alfabet, mada će biti teško naći jedan bez utjecaja takvih simbola.
3) Vjenčani prsteni
Običaj u mnogim vjerskim zajednicama jest razmjena prstenja na rukama tijekom slavlja svadbe. Naravno, nigdje u Bibliji ne nalazimo ovu praksu. Ovo je asimilacija rimske poganske religije. Ali u vjenčanju imamo još jedan poganski obred- tzv. "medeni mjesec", romantično putovanje vjenčanog para nakon sklapanja braka. Ime ovog običaja dolazi od njegovih poganskih korijenja iz babilonske religije. Naime, mjesec dana nakon sklapanja braka, očevi mladenki morali su isplatiti muževima svojih kćeri par tegli meda.
4) Kazalište i filmovi
Kazalište, a preko njega i film, razvili su se iz poganskih festivala starih Grka. Ovaj narod vjerovao je da kazališne predstave pročišćuju dušu, te da ohrabruju pokornost njihovim božanstvima. Primjerice, riječ "tragedija" potječe od grčke riječi "tragos", koja znači jarac, česta tema tamošnjih kulteva. Prva Crkva žestoko se protivila kazalištu, iako je kasnije asimilacijom priznala njenu neutralnost. Ali ako asimilacija ne postoji, što sugeriraju napadači na Katoličku vjeru, tad su dužni prestati s odlaskom u kazalište i gledanjem televizije.
5) Kalendarska primjena
Da budemo iskreni, kalendari općenito potječu od astroloških istražitelja, koji su uglavnom bili poganski mistici. Astrolozi su utvrdili objektivne činjenice o Zemljinoj rotaciji i revoluciji tražeći znakove na nebu, i njihov je doprinos astronomiji neupitan. Ipak, ostaje pitanje mogu li radikalnije zajednice išta zamjerati Katolicizmu, a u isto se vrijeme ravnajući prema kalendaru poganskih mistika. Da je ovo točno, govore anglizirani nazivi mjeseca- januar je mjesec nazvan prema poganskom božanstvu Janusu, a mart je, s druge strane, posvećen bogu rata Marsu. U svijetu radikalnih interpretacija poganskog, korištenje kalendara doslovce je poštovanje poganskih božanstava.
Tekst spominje tek par poganskih praksi koje su naša svakodnevica- u vjerskom i svjetovnom smislu. Vjerojatno ih se može naći još mnogo, ali u svakom slučaju, nitko Katolike ne može optuživati za poganske korijene bez da prije sam ne pobjegne od poganskih praksi asimiliranih u vjeru. Osobe koje subotom ili nedjeljom slave Isusov dan odjevene u kravate, čine mnogo veći propust od Katoličkog klera koji je u haljinama propisanima Starim Zavjetom. Da li ovo znači da daju poštovanje poganskim utjecajima? Katolici takvu optužbu nikad neće izreći. Nikome ništa ne zamjeraju, znajući je glava Crkve- Isus Krist- koji čuva Svoju Crkvu od pravih sila poganstva ( Evanđelje po Mateju 16:18 ).
Post je objavljen 25.09.2012. u 10:11 sati.