Trošni pramac broda sada magle vuku
galebu na provi pocrnjelo krilo
horizont je blizu, vidim crnu luku
ne zna bijela ptica što se s nama zbilo.
**
Zašto crni žali, zašto crna voda
sve je tako mirno, bez glasa, bez riječi
i ta crna žena što po vodi hoda
čeka kad će brodić tu pučinu prijeći.
**
Horizont je blizu, žena pruža ruku
nestaje nam boje i misao nesta
zove nas u svoju tajanstvenu luku
zgusnulo se more poput žitkog tijesta.
**
Moj galeb na provi spustio je glavu
naše jedro visi, ne sluša kormilo
prvi puta čujem sad tišinu pravu
rukom pipam srce, ne osjećam bilo.
**
Zrak na sumpor smrdi, nesta miris soli
more glasno šuti i val se ne pjeni
sve je tako mračno, još me život boli
nismo više bića, sad samo smo sjeni.