"Vojim te mama", rekao mi je Jan po prvi puta jučer, kada sam se vratila nakon 4 dana s poslovnog puta....Nije dramio, nije me grčevito stiskao kao nekada, samo se smijao i čekao da parkiram i ispričao mi da je bio s "nončijem" (nonićem) na bazenu....Odveo me doma i pričao, pričao i onda najednom rekao: To je od Jančija....Ja kažem tko? Pa mama...I onda još malo maženja i pričenja i najednom: "Vojim te mama"....
Prošli ponedjeljak smo krenuli kod logopeda, teta Ivana nam se odmah na prvu svidjela....U petak ga je tata vodio pa se ispričao da ide na wc i ostao pred vratima, pa sam i ja jutros iskoristila istu foru....Kada sam se vratila teta mi je rekla da će po njenoj procjeni ići brzo jer da se nevjerojatno otvorio od prošlog ponedjeljka i da jako lijepo ponavlja za njom, rasčlanjuje riječi i da super komuniciraju...Čak joj i naređuje što mora pisati (njegova ljubav za slovima) pa ga ona prati i piše mu :)
Srce mi je ogromno, ponosna sam na sebe, a moj najveći ponos i pokretač je Jan!
I sad zaista znam da sam blagoslovljena našim problemom jer smo svi postali bolji, a kakvi ćemo tek biti....
Hvala svima koji me prate!!!
p.s. sranja na poslu bez kraja, otkazi nam vise u našem riječkom uredu, a u mojoj glavi samo Vojim te mama....
p.s.s Jančiću, ova je samo naša..." When I Can't find the words You teach my heart to speak"
Post je objavljen 24.09.2012. u 10:54 sati.