Marketing
Važan je profit
Poznata je i notorna činjenica da novine prodaju naslovi na naslovnoj stranici. Zbog toga urednici (čitaj manipulatori) na naslovnice stavljaju senzacionalistički intonirane naslove ne bi li privukli naivni (neuki) čitateljski puk na kupnju novina. A onda kad čitatelj, koji je donekle upućen u temu koju najavljuje naslovnica, pročita članak tamo negdje na dvadesetoj ili tridesetoj stranici spozna da sadržaj tog članka ima malo ili nema čak nikakve veze s onim što se najavljuje na naslovnici.
U 'Nedjeljnom Jutarnjem' od 23. rujna AD 2012. pobudila su moju pozornost dva članka najavljena na naslovnici.
EKSKLUZIVNO
Siniša Hajdaš Dončić
PODIJELIT ĆU 10000 OTKAZA U RESORU
i
OTKRIVAMO
Koje su katastrofalne pogreške u gradnji elektrane Plomin?
Što netko tko na kiosku kupuje novine može očekivati čitajući te naslove?
U prvom slučaju da spomenuti ministar ima namjeru odmah ili sad podijeliti 10000 otkaza. Što je naravno za svaku osudu. Otvorite li stranice gdje je objavljen članak o tome nalazite između inog pojašnjenje: „Iz mog resora morat će otići deset tisuća ljudi do kraja mandata, nema druge, moramo se restrukturirati da bi opstali.“ Ni to naravno nije dobro, no obzirom na općepoznatu činjenicu da je u svim javnim poduzećima neupitno prevelik broj zaposlenih to je nužno. Naročito kad uđemo (ako nas ne 'spase' Slovenci svojim vetom 
) u EU.
Obzirom na trenutačnu halabuku oko izgradnje Plomina C, u drugom slučaju taj isti čitatelj može pomisliti kako su vrli novinari konačno otkrili katastrofalnu pogrešku u projektu prema kojem bi se trebala graditi spomenuta termoelektrana, Plomin C. Naravno da sam i ja, koji se u to nešto malo razumije a koji se ne opredjeljuje apriori ni za koju soluciju jer smatra da je svaka termoelektrana bila ona na ugljen, plin, naftu ili nuklearni pogon zagađivač okoline, odmah otvorio stranice na koje upućuje naslov na naslovnici. Da vidim u čemu su to projektanti postrojenja Plomina C počinili katastrofalnu grešku.
Kakvog li razočarenja!
Već na početku teksta shvatio sam da se uopće ne radi o Plominu C već o postojećoj Plomin 2. Nakon poetičnog opisa rada ogromnog kotla u kojem se spaljuje ugljena prašina riječima 'u paklenom ciklonskom vrtlogu, tu bijelim žarom bukte tone ugljene prašine', pa se nastavlja 'čovjek ostane zaprepašten silinom i količinom energije Sunca nakupljene tijekom milijuna godina u crnoj ugljenoj prašini, opčinjen potmulom tutnjavom i zlokobnim podrhtavanjem golemog kotla' a sve samo zbog toga e da 'gotovo sam od sebe i dan i noć nabija u strujne dalekovode milijune kilovata električne snage.'
Kakva šteta da se 'u strujne dalekovode' ne može 'nabijati' kilovati dobiveni od, na primjer, cvrkuta ptica ili žubora kakvog planinskog potočića. Koja bi to tek bila romantika.
I to je sve o tehnici, tehnologiji i načinu proizvodnje električne energije 'u paklenom ciklonskom vrtlogu'. A onda preko dvije stranice slijedi tekst o katastrofalnim ekonomskim uvjetima po kojima je sagrađen Plomin 2, ne po kojima će biti sagrađen Plomin C. Tko želi i ima volje saznati kako su nas prema autoru članka u ime profita preveslali, i još nas veslaju Nijemci (Danke Deutschland!) i njihova tvrtka RWE, neka pročita spomenuti članak u cijelosti. Ne želim se osvrtati na njega iz dva razloga: prvo što nisam ekonomist nego elektroinženjer jake struje i drugo badava plakati za prolivenim mlijekom.
A zašto sam onda sve ovo drobio.
Zato da po ne znam po koji puta pokažem kako se novinari, bolje reći urednici novina da bi osigurali profit svojim vlasnicima, služe poluistinama i insinuacijama. Novine su, i 'lijeve' i 'desne' i one po 'sredini', pune takvih članaka, od ubojstva Meksikanke u Splitu kad su novinari jedva dočekali da se posumnja na nekog iz Srbije (a ono ćorak), preko golih grudiju tamo neke princeze, pa do najnovije 'pobune' Međimuraca koji su se digli protiv maltretiranja od strane svojih susjeda Roma. Kojima su, usput budi rečeno omogućili, izgradnjom infrastrukture u njihovom naselju relativno pristojan život. Zanimljivo je kako u ovom posljednjem dociraju najviše oni koji nikada nisu imali za susjede Rome a vrlo su bliski onima koji su sretni da im u susjedstvu nisu Srbi. Ili pak i sami ne žele takve susjede.
A posljedice takvog načina pisanja su, po mojem dubokom uvjerenju, jednako opasne ako ne i opasnije od, na primjer, zagađivanja kojeg prouzrokuju termoelektrane.
Post je objavljen 23.09.2012. u 15:09 sati.