Marketing
otišao veliki - ostala sitnež - 2
GRUPNA SNIMKA
S NEDOSTAJUĆIM
- 2
Zlosretna je prilika u kojoj ovo pišem, ali za mene sretna okolnost da nakon nedavnog posta (od 14.9.) u kojem se spominje „Večernji list“ mogu pokazati identičan primjer iz „Jutarnjeg lista“. Naime, drago mi je da mogu pokazati da nemam ništa protiv „Večernjeg lista“ kao takvog niti „Jutarnjeg lista“ samoga po sebi, imam nešto protiv slabog novinarstva u principu. I nemam ništa protiv ijednog slabog novinara, koliko god imao mnogo protiv loših novinara; radovalo bi me kada bi i jedni i drugi postali dobri i snažni novinari.
Nakon što ste pogledali nedavni primjer iz „Večernjeg“, evo i primjera iz „Jutarnjeg“:
Da bi primjer bio drastičniji, tekst iznad njega ilustriran je fotografijom notornog Rojsa, lika kojega svi znamo, koji ni na koji način nije obogatio ikoga tko ga zna i koga bi mnogi rado zaboravili. Što nam to kazuje? Onaj koji se dere i laprda gluposti, prema njemu se okreću kamere fotoreportera, njegovih fotografija ima u arhivima za bacanje. Elegantni sijedi starac s crnom aktovkom, zbog kojega su oni koji su ga znali ustajali kada je ušao, ali sasvim mladi kolege „tek začudno i podsmješljivo slijegali ramenima“, nije vizualno zanimljiv da bi ga se zabilježilo fotoaparatom. Nije čudo što je starom novinaru dozlogrdilo da je prestao dolaziti. On nije ništa izgubio. Izgubili su oni koji nisu ni znali niti sada znaju da su išta izgubili, a kamoli što su izgubili. Po tome sudeći nikada ni neće saznati.
Post je objavljen 21.09.2012. u 23:33 sati.