Pregled posta

Neke stvari koje svaka veza mora imati da bi bila uspješna pt. 1

U svojih ne baš jako puno godina, ne mislim da sam najpametnija niti da sam popila svu pamet svijeta, ne smatram se nekom velikom mudricom, ali sam shvatila da, kad su neke stvari u pitanju, sam upućena i pametna. Mislim, ne vjerujem da mi se bezveze ljudi stalno obraćaju za savjete u problemima, a ponajviše ljubavi. Ne smatram se neiskusnom; imam 5 godina iskustva u vezama i istina je da nisu opstale (jer ne bi sad bila sa svojom budalom xD) ali moram reći da sam od svake naučila korisne i vrijedne savjete i svaka je bila kvalitetna na svoj način. Nije bilo ponižavanja, mržnje, ničega negativnog.. jednostavno se nismo slagali dovoljno dobro da ostanemo zauvijek. Naučila sam mnogo pametnoga, a na neki način iz ove trenutne veze najviše učim. I onda, kad gledam sve ostale ljude u njihovim vezama od kojih su neke stvarno po mom mišljenju nezrele, počinjem uviđati kako neki ne znaju neke elementarne stvari koje bi svaka prava i zrela kvalitetna veza trebala imati, bila zauvijek ili privremeno. Neki misle kako su našli odabranicu ili odabranika svog života a ne vide da s tom osobom nikad nisu sto posto iskreni. Ili su sigurni da će ostati zajedno zauvijek, mada jedna osoba želi djecu, a druga je totalno protiv njih. Doduše, svaka osoba ima svoje viđenje dobre veze, nekome je to super ako mogu spavati s kime hoće, neki vjeruju da je okej ako je muško glavni a žena mora slušati, neki parovi misle da je Bog najbitnija stvar u njihovoj vezi.. To each their own, kako kažu. Eto, ovo su neke karakteristike koje bi svaka dobra veza trebala imati da bi se smatrala uspješnom.. Pa makar na neko vrijeme.

1. ISKRENOST
Prvo i osnovno. Najbitnija stvar. Prvi zakon. Prva zapovijed. Primat svega. Alfa i Omega. Ako tog nema, možeš se slikati. Nema laži. Nema tajni. Ako sa svojom izabranom osobom ne možeš biti sto posto iskren, onda ne vidim kako i zašto bi ostali i dalje zajedno. Ne govorim da tu nisu dozvoljene bijele laži tipa "Izgledaš prekrasno/zgodno" makar u tome trenutku ta osoba nosi protezu ili je ružno našminkana ili mu škemba izgleda na sve strane ili one male tajne tipa što ćeš pokloniti svojoj osobi za rođendan ili godišnjicu, niti pak moraš sve dijeliti, pa čak i što si jeo i skim si proveo/la svaki trenutak svog dana.. Ali kad su bitne stvari u pitanju, uvijek, uvijek, UVIJEK treba biti iskren. Neke stvari ti ozbiljno smetaju? Reci, jer ako prešutiš, to će se samo nagomilati u jedan veliki, opasni balon koji može prijetiti vezi, ma kako beznačajan bio u početku. Dosta ti je i želiš otići iz veze? Za sebe i nju/njega, radije odi odmah i iskreno reci da ti je dosta nego ostani još godinu dana, navodeći osobu da ima šanse za opstanak a po tebi je to davno završilo, samo to nisi mogao napraviti.

2. TOLERANCIJA/PRIHVAĆANJE
Gotovo jednako važna stvar kao i iskrenost. Predivno je kad nađemo osobu s kojom smo tako jako užasno slični, volimo iste filmove, istu muziku, iste knjige, imamo iste snove, sličan karakter.. Čovjek bi rekli da smo brat i sestra (ili sestra i sestra/ brat i brat, kako vam drago xD). Ali može se dogoditi da zavolite osobu s kojom ne dijelite potpuno zajedničke interese, pa možda da i nemate uopće slične interese, ali vas je privuklo nešto drugo (tipa karakter ili duša ili nešto slično tome). Ali sve i da ste skoro pa identični po svemu, dvije osobe u vezi su uvijek dvije RAZLIČITE osobe. Da ste iste, bili bi genetski identični blizanci, a ni tad ne postanete iste osobe. Uvijek će postojati nešto u čemu se nećete složiti, nešto što ne dijelite, nešto u čemu ste užasno različiti. Moj momak i ja slušamo sličnu muziku, čitamo iste knjige, ali on užasno voli sport i nogomet, dok sam ja daaaleko od toga. Ali daaaaaaaaaleko. Ili, ja sam otvorena i optimistična, a on često zna biti dosta ciničan i ogorčen. To mi ponekad zna ići na živce, ali što ću. Nastojim ga prihvatiti kakav je, jer bez toga on ne bi bio moja budala. Čini se očito i jednostavno, ali iznenađujuće je koliko sam parova vidjela koji rade problem oko svake male stvari koja im smeta kod one druge osobe. Stvar je u tome da, kad si u vezi, nije cilj promijeniti drugu osobu da bude sličnija tebi, nego je bit prihvatiti osobu po tome kakva je i zavoliti njenu različitost kao što voliš to što je zajedničko i slično kod vas. A ako nešto jednostavno ne možete prihvatiti? Morate naučiti živjeti s time. Ako ste odlučili ostati sa tom osobom a užasno vam ide na živce to što ona uvijek, ali UVIJEK ostavlja glavu od tuša u kadi umjesto da je vrati na mjesto, a on/a to nikako da nauči, onda jednostavno naučite živiti s time. Puno manje živciranja će te uštediti.

3. KOMPROMIS
Ne znam koliko jako ovo mogu naglasiti. Ovo je jedna od žila kucavica svake veze, i nešto s čime dosta parova zna imati problema, pa i onih (koliko sam vidjela) dugovječnijih. Nikako nije dobro ako uvijek neka osoba vuče na svoju stranu, a druga osoba uvijek to prihvaća. Veza ne bi smjela po meni imati onog koji je dominantan i onog koji je uvijek podložan. Ako stalno govoriš "Kako god ti želiš" ili "Ići ćemo po tvome", gubiš svoju individualnost u vezi, svoje ja, svoju ulogu, svoje postojanje i lagano se stapaš sa "šefom/šeficom" veze i postaješ sjena samog sebe. To je meni ubojstvo svake veze. To nije ni veza ako se mene pita. Kao što sam spomenula ranije, dvije osobe su nužno različite i nužno imaju druga htijenja ili interese. Ti bi živio u kući na selu. Ona bi živjela u stanu u centru grada. Nikako se ne možete složiti niti na jednu niti na drugu stranu. Tko god pristane na tuđu ideju, osuđen je na život u nezadovoljstvu koji se s vremenom pretvara u gorčinu i na kraju u mržnju. Kompromis je ovdje nužno nužno potreban. Sad, mogli bi definirati kompromis milijun godina, ali ukratko to je meni pronalaženje zlatne sredine, zajedničkog riješenja gdje se obje osobe slažu pod uvijetima koji su oboma prihvatljivi. Par bi onda mogao kupiti manju kuću u gradu, ali ne u samome centru. Tako oboje bivaju koliko toliko zadovoljni i ne mogu nakon 20 godina kriviti jedno drugoga što su išli po njegovom/njenom i velika šteta je onda izbjegnuta. Bez kompromisa svaki život može biti užasno težak i pun svađa i nezadovoljstva.

4. INDIVIDUALNOST/SAMOSTALNOST
Ljudi često vole govoriti kako ih druga osoba potpunjuje ili usavšrava, da je ona njegova/njena druga polovica, da bez te osobe ta osoba ne može postojati. Nakon 20 godina to skroz mogu razumjeti. Kad ostanete toliko dugo zajedno, vi se stopite, prilagodite jedno drugome, uz gornje tri stavke se uspijete toliko približiti i sastaviti zajedno da ne možete vidjeti gdje jedan završava a drugi počinje. Kad jedna osoba ode, stvarno se čovjek osjeća kao da nema ruku ili nogu. No, kad parovi tako nešto počnu govoriti nakon par mjeseci ili godinu dana veze, onda se već smijem u sebi i odbrojavam dane do prekida. Ok, ovo je malo ogorčeno. I sama sam bila takva. Luka je meni bio druga polovica, srodna duša, bez njega nisam ista, bla bla bla bla bla. Ali naučila sam sa budalom ali i prije njega da je u vezi užasno jako imati samoga sebe. Potrebno je da svaka osoba bude samostalna individua i formirana osoba da bi veza funkcionirala jer u suprotnom opet bi došlo do stapanja sa drugom osobom toliko da izgubiš samoga sebe. Veza za mene nije spajanje dvije polovice u jednu cjelinu, jer osoba kroz život (ne nužno ali često) ima puno drugih "polovica". Po meni je veza zajedništo dviju CIJELIH formiranih osoba koji dijele svojeu osobnost sa drugom osobom. Tvoj partner ili partnerica je samo šlag na kraju tvoje osobe koja ju obogaćuje, uljepšava, ali nipošto ne nadopunjava. Ako si nepotpuna ličnost i previše se stopiš sa drugom osobom, ako prekinete (ne daj bože), nakon toga ćeš se osjećati izgubljeno, ošamućeno, nećeš znati tko si ni što si jer si toliko vremena proveo u toj vezi da više ne znaš što si bio i što jesi sad. Po meni je užasno bitno ostati svoj i sačuvati svoju osobu.

Samostalnost sam stavila pod istu stavku jer je jako vezan uz individualnost. Provoditi sve svoje vrijeme sa svojom boljom polovicom je predivno i lijepo i zabavno i osjećaš se super. Ali tebi treba, jednostavno TREBA malo mjesta i vremena za tebe. Previše vremena zajedno može biti ponekad jednako pogubno kao i premalo vremena. Evo ja živim u vezi na daljinu i koliko god bi voljela vidjeti svog dragoga češće i više, opet mi ova situacija trenutno poprilično odgovara. Zašto? Provela sam dvije godine u vezi sa čovjekom s kojim sam živjela i ja sam skoro svaki svoj trenutak provela s njime. To je bilo super i sve ali mi smo svugdje išli i sve radili skupa. Ali kad smo prekinuli, nakon početne agonije i izgubljenosti, našla sam se oduševljenom što imam toliko puno vremena za SEBE. Mogu gledati anime po cijele dane, igrati igrice, učiti, ići na kave, živjeti, svašta. I to mi je bilo novo otkriće. I tako kad sam prohodala sa budalom, opet sam provela mjesec dana skoro stalno s njime, ali sam shvatila da ja to više ne mogu. Meni treba mojih par dana gdje ja mogu raditi svoje, čitati knjige, igrati igre, učiti, gledati na laptopu stvari, onda se par dana izguštam s njime, šetamo se, ljubakamo, gledamo filmove zajedno.. I koliko god mi je super s njime, opet s jedne strane isto jedva čekam doći doma i raditi svoje stvari i biti malo sama, posvetiti vremena sebi. Također on ima neke svoje interese koje voli raditi i sigurno je i njemu tako. Kad mene nema, on može farbati svoje figurice, gledati serije, nalaziti se sa frendovima. Ta samostalnost i odvojenost u zajedništvu pomaže meni da se samostalno izgradim u bolju i odrasliju osobu a i nama u vezi da se osjećamo slobodno i neopterećeno i da nam veza cvjeta djeleći naše individue jedno s drugime. Razumijem kad je par stalno zajedno kad prohoda i u prvo vrijeme, ali ako se to nastavi predugo, već se počinjem brinuti. Doduše ne govorim da je to tako u svakoj situaciji i svakoj vezi. Neke veze savršeno funkcioniraju tako.Samo hoću reći da je samostalnost jako bitna stavka svake uspješne veze.

Pod samostalnost također mislim i NEOVISNOST. Pod time mislim na sposobnost osobe da ostane "svoja" i "normalna" čak i kad nije s tom osobom s kojom se nalazi u vezi. Dosta ljudi nakon prekida osjećaju da život nema smisla ili da su izgubili sve na svijetu ili da više nikad neće naći nekog drugoga. Ili postanu toliko ovisni o svom dečku ili curi da više ništa ne mogu bez nje ili njega. Ja sam bila takva. Bila sam kompletno ovisna o svom momku. Nisam išla vani ako on nije išao vani. Nisam išla na kave bez njega. Nisam htjela ni ručati ako on nije ručao sa mnom. Kad smo prekinuli, imala sam razdoblje kad sam mislila da nitko nikad neće biti kao on i da je on jedina osoba za mene na zemaljskoj kugli.. Možda je to i istina za neke i u nekom razdoblju života.. Ali morate ostati svoji čak i ako ne uspije. Mora se naučiti osloniti prvo i osnovno na SEBE. Drugi ljudi su samo (mislim ne samo ali ono, "samo") dodatak. Vi ste gazde svog života i nemojte nekome drugom davati uzda. Valjda to ima veze sa onim što sam spominjala da osoba mora biti formirana kad uđe u vezu. Morate znati živiti sami sa sobom a tek onda zajedno sa nekim drugim, jer se može dogoditi da vam vaša voljena osoba u biti postane samo zaštitni omotač, oslonac.. A posljedično time možete ugušiti voljenu osobu, daviti je sobom i svojim nesigurnostima i problemima. Osoba u vezi dijeli vaše probleme i pokuša vam pomoći da ih riješite i ogromna je podrška za imati i mene je osobno moja budala spasila, preobrazila, ali bitno je da probleme riješavate VI a ne oni. Ja imam puno problema i puno poteškoća i često se jadam svome dragome i on zna da mi je teško, ali prvo i osnovno on pušta da JA riješavam svoje probleme, koliko god bi on najradije učinio to za mene. Ali tako neće mene pustiti da rastem, razvijam se i osamostaljujem. Dobro, ako baš treba, tu i tamo će mi uskočiti, ali najviše volim sama se za sebe brinuti koliko god mogu. Užasno je bitno biti neovisan o svom partneru. Jer jedino tako oboje možete rasti. Ja zamišljam njega kao neku zaštitnu ovojnicu koja je jako rastezljiva - uvijek je tu da me zaštiti, ali mi uvijek daje dovoljno prostora da se razvijem, da rastem, da radim. Ja nastojim također biti isto i za njega.


Evo, ovo je toliko od mene, bit će još ovakvih postova. Slobodno u komentarima podijelite svoje razmišljanje o svemu što sam napisala! :)

___________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Samo sam htjela nadopisati da sam imala predivan rođendan i predivan vikend sa dragim i htjela sam podijeliti jednu lijepu našu slikicu :)))

Post je objavljen 21.09.2012. u 19:45 sati.