Glasnik iz dubina podsvijesti
pronašao je jednu poruku
negdje ispod kamena
i donio mi je na dar.
Dnevno svjetlo se mijenja
od sivog u bijelo,
a glasnik iz dubina podsvijesti
još uvijek stoji sa porukom
i jasno daje do znanja,
da dubina nije neki san
gdje mogu utonuti,
to nije ni riječ ni stanje,
to je nešto što nosi
u stihijski svijet
na mjesto gdje davno nije
zakoračila moja duša.
Već dugo plivam na površini
i opet polako želim
zaroniti u te dubine,
ali teško je,
vanjski svijet je prejak
za taj slabi pokušaj.
Možda ne vidim
dobro postavljene tragove,
možda spajam krive mostove,
možda vidim ono čega nema,
možda...ne znam.
Pustit ću neka traje
pa će se samo
od sebe objaviti
ono što je.
Moram zaroniti u more,
da bih stigla do vrha vala.