Pokušavam, doista.
"Što pokšuavaš?"
To.
"Što?!"
To što pokušavam.
"Nisi mi baš odgovorio na pitanje."
Koje pitanje?
"Što pokušavaš?"
To.
"Da, to."
Što?
"To što pokušavaš."
Što pokušavam?
"To što pokušavaš, doista."
Doista to pokušavam?
"Tako si rekao."
Kako sam rekao?
"Sporo i dosta razgovijetno."
Onda si me razumio?
"Jesam."
Što onda ne razumiješ?
"Što pokušavaš?"
Pokušavam ti razjasnit.
"Razjasnit što?"
Što ne razumiješ.
"Ne razumijem što pokušavaš, doista?"
Pokušavam ti razjasniti!
"Razjasni mi!"
Pokušavam, doista!
"Nejde ti."
Kad mi ne daš.
"Ne dam ti?"
Intencionalno mi ne daš da ti pojasnim.
"Intencionalno?"
Bolja riječ za "namjerno".
"Ali totalno si je izmislio upravo."
Kad hoću bolju riječ od "namjerno". "Namjerno" mi je jeftino.
"Zapravo, ne pada mi druga riječ za namjerno na pamet. Može intencionalno.
... Intencionalno mi ne daš da ti pojasnim!
"Ja želim da mi pojasniš!"
Onda mi dopusti da ti pojasnim!
"Evo, dopuštam. Pojasni."
Pokušavam, doista.
"Nejde ti."
Nejde.
"Doista."
Ideš gdje sa ovime?
"Sa čime?"
Ovime.
"O, da."
Gdje, točno?
"Točno nema nikakve veze sa time."
Okej, gdje, bez točno?
"Gdje god me odvede."
Gdje te nosi?
"Ovdje."
I kako je ovdje?
"Dosta zabavno."
Stay for a while.

Post je objavljen 21.09.2012. u 13:06 sati.