Cica je ležala na trbuhu u svojim plavim gaćama i bijelom, veoma prljavom grudnjaku. Prizor Cice na mom smrdljivom krevetu uvijek me ispunjavao srećom, posebno kada je ležala na trbuhu. Imala je savršeno, stvarno prvoklasno oblikovano dupe kojem sam posvećivao iritantnu količinu pozornosti. Njoj iritantnu. Ležala je tako na trbuhu i ja sam povukao gumu njenih gaća prema gore i onda je otpustio.
„Prestani me zajebavati.“, rekla je sa smiješkom, iako je očito bilo da joj stvarno idem na živce. „Danas bi trebalo malo spremiti okolo.“, rekla je zatim bez smiješka i znao sam da je to jedan od onih dana kad se Cica neobjašnjivo iz meni najdraže osobe na svijetu pretvara u đavla. „Nećemo danas spremati, danas ćemo gledati film.“, rekao sam, u nadi da će prihvatiti moj prijedlog i da će naznaka Cicine preobrazbe nestati jednako brzo kao što se i pojavila. „Nema smisla spremati, znaš i sama da će sutra već biti isto zbog kera, preselit ću se uskoro u neki ljepši stan pa ćeš onda moći spremati.“, dodao sam, nadajući se da će moj skroz trezven i smislen argument izazvati potpuno drugačiji efekt od onoga koji je uslijedio.
„Dosta mi je čekati neki drugi život, neko bolje vrijeme, sutra sutra sutra! SUTRA! Želim da mi samo jednom u životu bude lijepo baš danas!“, počela je plakati.
„Super, još jedna bespotrebna svađa“, pomislio sam i počeo govoriti „Odakle sad ovo?“ i glumiti da se čudim. Odavno sam zaključio da je najbolje čuditi se čitavo vrijeme njenim reakcijama i nadati se da će ovoga puta trajati kraće. Cica je sljedeću polovicu sata plakala i bulaznila o tome kako mi mora 30 puta reći da iznesem smeće (što je sasvim istinita konstatacija, ali ne sramim se toga), a ja sam igrao svoju dobro izvježbanu ulogu nevine žrtve. Ja znam da me Cica voli i da ja volim nju, i nema ničega što ne bih učinio za njenu sreću. No, ovo je bilo nešto drugo. Ovo je bio Cicin razmaženi ispad oko potpuno nebitne stvari, a ja jako dobro znam (jer sam bio u mnogim vezama) da je ženama najlakša stvar uškopiti muškarca u dugoj vezi. Manipulativne vjeverice, sve odreda, te moje bivše djevojke, treptale su svojim vjeveričjim očima i micale svojim vjeveričjim nosićima i tjerale me da zbog njih radim sve što nisam želio. Cica nije takva jer joj nisam dopustio da to bude i pomalo se ponosim kako sam uspio izbalansirati omjer moći između nas dvoje, posebno zato što je ona ipak najzgodnija i najljupkija i najpametnija od svih mojih vjeveričjih djevojaka. Nedostaje joj lukavosti i to je upravo razlog zašto sam znao da ću je oženiti još kad sam sedamnaestogodišnju nju vidio na stepeništu kuće njenih roditelja (Bila je vidno crvena u licu i pomalo je šepala, ali ja sam je se sjećao još danima poslije i pitao se koliko je stara. Možda je punoljetna pa se ja neću činiti starom konjinom kraj nje iako mi je prikladnije družiti se s njenim starim negoli s njom. Možda mi njen stari čak da blagoslov, mislio sam. Ta se slika Cice na stepeništu pretvorila u fiksaciju, u čežnju, u nešto što nisam mogao okarakterizirati nijednom drugom riječju osim „ljubav“, a tu sam riječ zazirao koristiti, posebno kako bih objasnio osjećaj koji se javlja nakon što očima tek u prolazu okrzneš neku ženu. Želio sam dirati Cicu i želio sam da ona dira mene, želio sam da nikad nije dotakla nijedno ljudsko biće prije mene. No, zanosim se kao i uvijek kad o tome razmišljam.)
Dakle, gdje sam stao? Ah da, Cicin razmaženi ispad! Nekoć sam stvarno bio osjetljiv na njene suze, no uskoro sam shvatio da se te suze pojavljuju u pravilnim razmacima, ponašao se ja kao Krist ili pak kao Belzebub pa sam se jednostavno počeo ponašati kao ja i praviti lud (taj obrazac ponašanja vučem još iz djetinjstva- kada sam se pravio ludim ni za što me nisu krivili). I eto, Cica je sjedila ispred mene i pričala o svojim osjećajima kojih je bila puna, a lice joj je bilo crveno i nosić dvaput veći nego inače. Trpio sam to tako pola sata, no tad se ispuhala, shvatila da sam čvršći od granita i odustala od kenjanja. Ustala je i krenula u WC da ispuše nos i piški. Za sobom je vukla tu svoju tešku, perfektnu guzicu, a ja sam nošen nekom višom silom, nekim pračovjekom u sebi, pošao za njom u WC. Za guzicom, ne za Cicom, Cica me živcirala. Sjedila je tako na školjci, obrisala nos i nasmiješila mi se. „Oprosti, hormonalna sam“, rekla je. „Zeleno svjetlo za pokušaj pomirbenog seksa“, pomislio sam. Približio sam joj se i počeo je ljubiti, a zatim je prenio na krevet. Stvari su se počele zahuktavati, no odjednom je Cica viknula: „Au! Nešto me ubolo!“. Brzo sam pokušao pronaći izvor njene boli prebirući po plahti i krevetu. Nije mi uspjelo.
„Možeš li donijeti drugu plahtu? Bojim se da će me opet ubosti.“, rekla je. Pokupio sam staru plahtu i brzo otišao po novu, ali dok sam bio u drugoj sobi, uzviknula je: „Daj donesi odmah i novu jastučnicu!“. Na to je nadodala: „Nećemo je sad mijenjati macane, samo je donesi da ne moramo kasnije po nju! I brzo dolazi ovamo!“
Uzeo sam jastučnicu i na tren zastao. Nije Cica ta koja mnome manipulira. Njena guza je. Nasmijao sam se i gol, punih ruku potrčao u sobu. „Koga briga“, pomislio sam.
Post je objavljen 21.09.2012. u 12:16 sati.