Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/broduboci

Marketing

Kava s blatom

Na početku bješe jedna tvornica u kojoj su se mahom proizvodile šupljine. Pardon narode - šuplje cijevi. Ponajviše za vodovod i kanalizaciju. U smjesu od koje su se izrađivale te famozne šuplje cijevi znalo se ubacivati i pinku azbesta, slično onako kako domaćice sipaju vanilin šećer dok pripravljaju kolače. Azbest je u prošlosti važio za materijal budućnosti, u prvom redu jer je bio frigidan. Nikako se nije mogao zapalit. Hm, znam da je lako bit general poslije bitke, ali taj materijal mi je odmah bio čudan. Onda su otpatke od proizvodnog procesa počeli odlagati na 'rpe u jednu kavu u blizini tvornice. Da se razumijemo, ne kavu kao popularni napitak za okrijepu i razonodu već kavu kao grotu, rupu, hoću reć - kamenolom. Tamo gdje se nešto lomi, mrvi i odnosi - e, to vam je kava. Dakle, ne kava s naglaskom kao glava, već kava kao plava. Sve ste razumjeli jel' tako? Doooobro!

I tako se mat'rijal sa značajnim udjelom azbesta godinama odlagao na 'rpe dok nije došla jedna čudna pojava zvana vjetar i čestice te neobične supstance počela raznositi po čitavome mistu. Ljudi, ne samo oni koju su radili u tvornici već i oni koji su živjeli u blizini, ni krivi ni kivni, počeli su pobolijevati od zloćudnih bolesti. Rekordnom brzinom od nekoliko prohujalih desetljeća došlo se do zaključka da je kavu u kojoj se odlagao smrtonosni otpad potrebno sanirati.

Sanacija je izvedena veoma stručno, u okvirima postojećih zakona i propisa. Sve što je iole bilo opasno, humano je preseljeno na prikladniju lokaciju, jednostavno prebačeno iz jedne kavu u - drugu kavu! Iz kamenoloma u tupinolom. Superiška! Po završetku posla, stručnjaci su nabacali brdo-dva zemlje, fino je razgazali čizmama i grabljama tako da je problem opasnog azbesta riješen za vijeke vijekova. Međutim, nije se stiglo do amen. Prije nekoliko dana, opet je nadošla jedna neobična pojava zvana kiša i ot'rala svu stručno nabacanu zemlju iz tupinoloma po okolnim cestama, vrtovima i dvorištima. Zlo i okapoan! Gnjecavo, šporko, ljepljivo blato, rasulo se kilometrima naokolo.
Sad je potrebno sanirati kavu u kojoj se nalazi sanirani otpad. Sanacija na kvadrat! Rješenju se pristupilo promptno, nakon samo nekoliko sastanka stručnog povjerenstva za sanaciju, zabrundala je brigada bagera na fejs on d plejs i započela sa izmještanjem predmetne zemlje jel... Bit će to gotovo za nekoliko dana, sve će opet biti kao prije.

Možda sam ja zloban, ali već vidim mogući scenario budućih događaja. Naime, bageri koji sad tako vrijedno vraćaju odrone na, zakonima i propisima predviđena mjesta, vrlo će vjerojatno svojim gusjenicama oštetiti ceste po kojima trenutno vrludaju. Nakon toga će biti potrebno provesti sanaciju svih prometnica koji vode do saniranog odlagališta već otprije saniranog otpada. To je već sanacija na kub! Zatim će, u sklopu programa lokalnog zatopljenja, zasigurno opet doći neka neobična pojava u obliku sunca koja će raskrabiti novostručnopostavljeni asfaltni sloj. Uostalom, dobro znamo da nam se približavaju lokalni izbori, a upravo to je vrijeme kad se svim našim malim i velim mistima razlijevaju omamljujući mirisi predizbornog asfalta.

Kako se sve izrečeno i izvedeno u vrijeme predizborne kampanje može objesit mačku o rep, logično je pretpostaviti da će se među prvim zadacima novouspostavljene vlasti naći sanacije šteta koje su uzrokovali njihovi prethodnici. Nekako slično kad vam meštar dođe u kuću nešto popravit, svejedno koje je struke, pitur, stolar, električar, vodoinstalater, već na početku posla postavit će vam obavezno pitanje - a ko vam je ovo radija, serem mu se na posal! Ko će sad ovo sanirat? A vi meštre, vi!

U svakom slučaju, imam osjećaj da se naša mila majčica Zemlja već neko vrijeme koprca, stenje, moli i proklinje - nemojte me više sanirat! Dosta ste sanirali. Namjera vam je okej. Al' reć ću vam u povjerenju - šta me više sanirate, meni je sve gore! Glava mi puca od svake vaše sanacije! Ajte svi lipo na Mars, a mene ostavite na miru.

Stoga ću vas i ja ostaviti na miru, a za to vrijeme pokušavati, barem objektivom uhvatiti fragmente svakodnevice koje na svu sreću, još nije potrebno sanirati.

















Post je objavljen 21.09.2012. u 09:05 sati.