„Ovo je genijalno!“- uzviknuo je Krešo i zagledao se u TO. Kreši su najdraže uzrečice bile „Ovo je genijalno“ i „Ti si genijalac“ (Ženama baš nije govorio da su genijalke iako nije bilo ni jedne mizogine koščice u njegovu tijelu. Možda je razlog ležao u tome što se družio samo s dvije žene: jednom 8 godina starijom od njega i jednom 9 godina mlađom.)
Ratko nije gledao u TO jer mu je pažnju privukla zgodna brineta za stolom lijevo u lakiranim štiklama boje kože (Ratko nikada nije izašao iz faze opsesivno- kompulzivnog gledanja guzica i sisa, ali pravi mu je fetiš bio par što vrtoglavijih štikli. Nekoliko je puta iz znatiželje pokušao obuti štikle prijateljica koje su mu dolazile u stan, no to nikome nikada nije rekao.)
Maja (9 godina mlađa od Kreše i jedna od njegove dvije spomenute prijateljice) gledala je u isto vrijeme u TO i raspravljala s Miroslavom o kolektivnim iluzijama. Njihov je razgovor trajao dotad već pola sata, a budući da cilj ovog teksta nije udaviti čitatelja feminističkim sranjima, podastrta je skraćena verzija tog razgovora.
Maja: „Muškarci uvijek prilaze ženama s dobrim tijelima, bez obzira na ljepotu njihova lica. To nije pravedno prema krupnijim ženama.“ (Maja voli koristiti riječ „krupnija“ za pretile žene jer misli da je politički korektna. Kolektivna iluzija o kojoj Maja priča odnosi se na činjenicu da muškarci skupine od tri ili više žena s prosječnim tijelima gledaju kao božice ljepote i seksa, a skupine od tri ili više debele žene bez obzira na njihovu individualnu privlačnost označene su kao nepoželjni dodatak društvenom miljeu u kojem se nalaze. Ukratko, debele žene osuđene su na život usidjelica koje traže školjke po plaži, idu na spore vožnje biciklima, kupuju koraljni nakit i uče kukičati benkice iliti podbradnike za djecu svojih fizički privlačnijih prijateljica. Maja ima čelične guzove i dva puta tjedno ide u teretanu jer se većinu vremena ne može pogledati u ogledalo. Maja je žrtva kolektivne iluzije o kojoj priča. Njena je duša debela usidjelica koja traži školjke i ona očajnički želi da netko to shvati.)
Miroslav: „Nisi pravedna, meni je uvijek važnije da žena ima neku posebnost na licu nego da izgleda kao avion.“ (Miroslav želi spavati s Majom i izvukao je tešku artiljeriju- on misli da Maja pada na osjećajne frajere kojima izgled nije bitan. Inače, Miroslav igra nogomet za neku minornu ligu i plitak je čovjek bez interesa. Nije razumio pola Majinih riječi, ali uvjeren je da njegov performans „U dodiru sam sa svojom ženskom stranom“ uspijeva. Čak mu se čini da je fakultetski obrazovana Maja pomalo priglupa za nekoga njenog stupnja obrazovanja. Miroslav ne vidi TO niti će ikad vidjeti.)
Odjednom, TO što je stajalo na stolu cijelo vrijeme ustane i uđe kroz Majina usta u njen trbuh. Krene u trbuhu kucati sve jače i jače. Maji je zvuk najprije ugodan i smirujuć pa se smije Miroslavovim šalama i misli da je ovo dobra večer. No zvuk postaje sve jači i jači i drma cijelim njenim tijelom. Ona pita ostale čuju li TO, no TO se sakrilo u Maju i sada je drugima nevidljivo. Krešo je vidno zabrinut za Maju pa je izvodi izvan kluba u 1: 49 misleći da će joj hladan zrak goditi. Vani vide 18 taksija (Krešo je natjerao Maju da ih izbroje misleći da će je to smiriti). TO je sada iz kucanja prešlo u bubnjanje.
Maja želi ići kući i Krešo odlazi po mobitel koji je ostavio unutra, na stolu. Kaže Maji da se ne miče dok njega nema i onda poslušno klima glavom. TO je čekalo da Krešo ode. Zatim je počelo rasti i rastezalo se dok se Maja nije rasprsnula. Krešo je dolazio posjetiti Maju na psihijatriju nekoliko puta, i više nije govorio „Ovo je genijalno!“, nikad više to nije govorio.
Post je objavljen 20.09.2012. u 14:02 sati.