Marketing
Zmajeva špilja
Otok Brač čuva neslućene ljepote koje su skrivene daleko od očiju ljudi. Za sve one željne avanturizma a i znanja, za manje grupice ljudi posjet Zmajevoj špilji je pun pogodak. Za ovakvu se ekspediciju u ljetnim mjesecima treba ustati što ranije. Za dolazak do Zmajeve špilje, bračkoga pustinjačkog samostana 350 metara iznad razine mora, najbolje je penjanje započeti već ujutro u sedam sati. Početna stanica je Murvica, malo naselje smješteno zapadno od Bola, a cilj je fenomen utkan u stijenama koji se posjećuje u sklopu brdskoga, gotovo četverosatnog izleta.
Zmajeva špilja zato nije za one koje muči penjanje i koji lako odustaju. Ona je ponajprije za ljude koji vole vidjeti nešto drukčije, za takvo što se pomalo i pomučiti, i pridružiti se skupini od 600-800-injak ljudi godišnje što posjete nekada naseljenu duboku udubinu u vapnenačkom masivu.
Nakon ove dvije fotografije krenimo od početka kako bi došli do najzanimljivijih detalja..savršeno vedar i sunčan dan, pogled na Hvar i Vis u pozadini nagovještavali su dobar izlet, nismo ni slutili koliko ćemo ljepota vidjeti i koliko biti zadovoljni viđenim.
eeee daaa....evo nas na početku puta ka Zmajevoj špilji....Zoran Kojdić je već počeo zanimljivo putovanje kroz povijest. Otkrio je u našim očima onu iskricu znatiželje i nesebično svoje znanje podijelio s nama. Tolikog znanja zastidio bi se i svaki povjesničar koje je Zoran jako često spominjao i iznosio njihove teorije.Odrastao je u Murvici a kasnije se otisnuo u bijeli svijet, no ljepota i nedirnuta prirodna čistoća ovog kraja ga je vratila te se nastanio s obitelji u tom malom mjestu koje broji svega dvadesetak stanovnika. Trenutno se nalazimo ispred kuće Zoranove none za koju ga vežu iznimno draga sjećanja.
Da bi uopće krenuli ka Zmajevoj špilji morate autom doći do Murvice. Jedini put je kaldrma sa podosta vrtoglavih naglih spustova i krivina, a postoje prilaz sa dvije strane, jedan duži od strane Nerežišća i kraći koji ide iz Bola. A prije svega se dogovoriti sa Zoranom da vas dočeka i povede na nezaboravno putovanje kroz povijest ovog kraja a i do Zmajeve špilje jer je kod njega ključ. Inače je registrirani vodič za ovu ljepotu.
U Murvici je dosta starih i napuštenih kuća, a ova je zanimljiva po oluku isklesanom u kamenu, vrlo lijep detalj
Klasični kameni "crijepovi" tipični za ovaj kraj
Kuća u kojoj je živjela Zoranova nona i nono
Pogled kroz prozor u povijest
Priča o tome kako je u davnim vremenima ovaj kraj bio poznat po maslinarstvu no pomodarstvo i visoke cijene vina po kojima su prodavane u Austriji su vinovu lozu donijele u Murvicu. Povađene su stoljetne masline te su zasađeni vinogradi. No ubrzo ih je poharala filoksera, bolest koja uništava korjen vinove loze.U Evropi se krajem devetnaestog stoljeća pojavila ta smrtonosna bolest vinove loze – filoksera ili po domaću – žilogriz, koja je do 1920. godine do te mjere uništila dalmatinske vinograde da je uz «Vinsku klauzulu» (uredba iz 1892. kojom je austrijska vlada dala Italiji ogromne povlastice za izvoz vina u austrougarske pokrajne) glavni uzrok masovnog iseljavanja Dalmatinaca diljem svijeta.
Pauze su česte, što zbog zahtjevne staze koje je posuta sitnim kamenjem koje klizi pod nogama, što zbog Zoranove priče koja nas polako uvodi u ono što nas čeka u Zmajevoj špilji.
Moja malenkost ispred ostaka samostana Silvio. U blizini se nalaze i ostaci samostana Stipančić
U daljini se vidi samostan Stipančić koji se nalazio na terasama poznatim po uzgoju odlične vinove loze, a vino se plasiralo na bogane austrijske trpeze po visokim cijenama
Pogled iz samostana Silvio
kako u ovom, zemlji škrtom kraju, nije bilo mogućnosti da se napravi klasično groblje, svaki samostan je imao 2-3
kamene grobnice u koje su se pokojnici umotavali u plahte i polagali. Nakon određenog vremena se idući pokojnik opet polagao u grobnicu jer su se zbog specifične klime tijela brzo raspadala. Postojale su i okomite grobnice koje su bile duboke po 4 m tako da se nakon raspada tkiva kostur jednostavno urušio i napravio mjesto idućem pokojniku. Na samom grobu se imena nisu zapisivala nego su se vodile knjige umrlih i mjesto gdje su sahranjeni...npr. grobnica 1, 2 itd
Zanesen u priču, kao kakav profesor, Zoran uživa u zahvalnoj publici isto koliko i mi u njegovim pričama.
Sve te povijesne podatke brzinom munje sipa licencirani turistički vodič Zoran Kojdić, Murvičanin koji čuva ključeve špilje i bez čije pomoći nema dolaska do nje i u nju.
Stigli smo pred Zmajevu špilju.Mjesta na kojem su nekadašnji svećenici dokazivali svoju duboku vjernost bogovima. Kažemo bogovima jer je Zmajeva špilja, kako tvrde hrvatske legende, posvećena Veles zmaju, jednom od likova iz bogate staroslavenske mitologije. Malo iznad na Vidovoj gori svoje je prijestolje čuvao njegov protivnik Perun, staroslavenski gromovnik ili Bog, koji je iz drevne šume nadzirao sve što se pod njim nalazilo. Dok je Mokoš bila ta koja je u proljeće izlazila iz zemlje kao dokaz ponovnog rađanja života, penjala se tokom godine na vrh i u jesen ponovo padala dolje u tlo...po mitskoj legendi zemlja je bila kao stablo, korjen je bio Veles, na vrhu krošnje Perun a njih dvojica su se stalno borili koji će osvojiti Mokoš.
Ulaz u dublje prostorije samostana bio je dobro čuvan, moglo se u dijelove gdje su boravili ljudi doći jedino uz pomoć ljestava koje su se povlačile gore i na taj način je nepoželjnim ljudima pristup bio onemogućen
Dijelovi špilje. Oni koji su špilju pogledali kažu da je impresivna ne samo zato što progovara o jednom posebnom, nevjerojatnom asketskom načinu života, nego i zbog toga jer daje spektakularni pogled na daleko more. S njezine se ponistre, pomalo u šali rečeno, pruža predivan pogled na kompletno otočje, među ostalim i na Vis u dalekoj daljini.
– Jedna je teorija da je špilja ime dobila po tom zmaju, a u prilog njoj govore i reljefi, posebice onaj s prikazom zmajeve glave. No ima i drugih priča. U svakom slučaju, Zmajeva špilja je, i bez obzira na mitologiju, iznimno zanimljiva bračka turistička akvizicija koju bi svakako trebalo posjetiti. No penjanje do nje zna biti ponekima naporno, posebice pri visokim ljetnim temperaturama, zbog čega joj običavamo ići ranije u pohode. I zanimljivo je da uvijek ima interesenata koje ni sva ta ljetna omarina neće tako lako uplašiti – kaže Kojdić, čovjek koji o Zmajevoj špilji zna ama baš sve.
neka tumačenja govore da izdubljeni krugovi predstavljaju zvijezde, no meni je pak palo na pamet da su to planeti, najveći krug predstavlja Sunce a ostale rupe predstavljau druge nama poznate planete Sunčevog sistema. Moja teorija se svidjela Zoranu, a uzevši u obzor da je u pusinji Blace bilo i prvo astronomsko društvo nekako mi drži vodu moja logika
špilja je zapravo prirodna udubina u kamenoj gromadi koja u svom sastavu čuva zidine nekadašnjeg pustinjačkog stana. Njihovi ostaci pokazuje kako je imala nekoliko ćelija, svaka je, smatra se, imala svoju ulogu. Duboka je 25 metara, visoka 20-ak, i u svom sastavu ima ostatke crkvice, dvije gustirne, dva veća prostora i tri ćelije različite veličine.
Počeci glagoljaškog života u špilji datiraju iz 1450., kada je tu došao prvi svećenik Juraj Dubravić. To su bili svećenici iz Poljica koji su se u njoj nastanili. S vremenom su se oko nje stvarali ostali samostani. Drži se da se u njoj povremeno živjelo do 17. stoljeća, ona je bila svojevrsno mjesto za nirvanu, traženje duhovnog mira svećenika. No postoji i teorija koja kaže da je život u špilji postojao i ranije, još u 5. ili 6. stoljeću, te da su je također koristili pustinjaci. Zmajeva špilja je zbog svog prirodnog položaja bila bogom dana za takve aktivnosti – objašnjava Kojdić.
Oltar u kapelici Blažene djevice Marije. Smatralo se da je špilja mjesto gdje su se neplodne žene molile da postanu majke
Špilja ima ulaz koji podsjeća na velika otvorena usta, u njoj je zbog debljine vapnenačkih zidova ugodno friško, a sada su joj jedini stanari šišmiši čiji mir pomalo remete tek radoznali turisti. Poznata je po osebujnim reljefima, zmaja, glava, s obilježjem kršćanstva. Najveći reljef je posebno zanimljiv, a predstavlja prikaz Knjige otkrivenja sv. Ivana – Apokalipsa. No mnogi se slažu u teoriji da je prvi dio reljefa puno stariji od drugog koji je uklesan 20 cm dublje i da se nekom svećeniku prikaz nije sviđao te je naredio da se taj dio reljefa uništi i ukleše zmaj kako bi prikazao Apokalipsu a skrio prvobitnu priču.
iza ovog otvora skriva se prostor isklesan u kamenu gdje se skupljala voda, u samoj špilji ima dva takva isklesana "kontejnera"
unutrašnjost gdje se skuplja voda....ne brinite, ovo dolje nije zlato nego odlomljeno kamenje.Voda je ovdje dolazla tako da su sve kapljice nastale kondenzacijom na stijenjakama špilje lagano klizile u uklesani spremnik
Uklesani triptih koji je vrlo zanimljiv...smatra se da su prvo nastala prva dva dijela a kasnije i najzanimljiviji treći dio
zanimljivo je da se u trećem javljaju reljefi u negativu a kada iz slikate s blicom dobijete pozitiv-Fascinantno. Ulogu sadašnjeg blica imala je svijeća koja je svojom svijetlošću davala trodimenzionalni oblik....lijevo je Bogorodica s djetetom u naručju, pohvalit ću se da sam to ja primjetila nakon svih vrsnih znalaca koji su tuda prošli.... Zoran kaže da još do sada nije čuo objašnjenje za taj isklesani lik.a lijevo je po mišljenju Isusova glava....jer je on takav otisak ostavio na marami koju mu je pružila Veronika...a zapravo Veronika dolazi od latinskog imena marama a žena je zapravo bila nepoznatog imena...evo negativa
a sada pozitiv gdje se jasno vidi što sam opisala
<
Kapelica Blažene djevice Marije..a Zoki povrh nje pokazije uklesane reljefe i opisuje njihovo značenje
Likovi uklesani u stijeni iznad kapelice
Minijaturni detalj, ne veći od par centimetara na samom glavnom reljefu kod zmajeve glave.
U špilji postoji i ostalo znakovlje, kao što su bizantski i latinski križ. U svakom slučaju, u njoj se osjeća poseban ugođaj, atmosfera koja, kako kažu legende, vuče prema nekom davnom životu kada su svijetom hodali bogovi i zmajevi.
Trenutak kada lav svojim kandžama kida usta zmaja dok mu drugom šapom kida rogovlje..trenutak pobjede nad Apokalipsom
Polako smo završili obilazak špilje i izašli na svijetlost dana gdje nas je razveselio pogled na Zlatni rat gdje se planiramo osvježiti u moru nakon napornog hodanja
Srdačni Zoran maše na pozdrav do sljedeće prilike a ja kažem, zasigurno ću se vratiti!
Prozorom kroz prozor
Iz Murvica selimo na kupanje i to vrlo zasluženo..pogled na Zlatni rat
Post je objavljen 19.09.2012. u 18:46 sati.