...
Tog jutra napisala je u svoj dnevnik:
Možda je i greška kao i ljepota – samo u pogledu. Možda bi ujutro trebalo na silu ukapati Cohena u oči, pa reći: „There is a crack in everything, that's how light gets in“. Možda... Ali što kad ja trepavice koristim tek kao zaštitne membrane, a ujutro ukapavam Cohena u uši. Od samo nekoliko kapi naraste čudovište iz Loch Nessa u meni, koje onda prijeti osvojiti cijeli dan. Kažem mu: „Mir!“, a tek onda stavljam slojeve vodootporne maskare, pa stanem iza njih. Ne od stida, ne, nego tko zna... tko bi me jednom ujutro iza njih dobro vidio, ne bi me možda više pustio.
Poslije je svu krivnju prebacila na onog koji ju je viđao nenamazanu.
Rekla je: „Zbilja si nemilosrdan. Prvo me rasplačeš ljepotom, a onda ostavljaš suznu.“
On je rekao: „Plač je ljekovitiji od smijeha, ali takvu se ne ostavlja. Takva jednostavno mora ostavljati da bi bila cjelovita.“
Rekla je: „Ja to nisam. Ja sam kao i ova srijeda loše sastavljena od slomljenih zagrljaja“. A onda je još dodala: „Nije svaki plač ljekovitiji od smijeha, ali ja isto volim igrati na sigurnije.
U nastavku dana na nebu uopće nije bilo rupe za svjetlost u oblacima. Nije bilo ni oblaka. Nebo je bilo potpuno vedro, a ona je kišila kako već nebo umije iscjeljujuće plakati u zaborav.
Greška nije ljepota, greška sigurno nije samo u pogledu, ali u njenom je pogledu ona često sigurna. I obilna.
...
Ponekad mi je posve nedokučiva, pa je navečer izuvam i ostavljam neuredno razbacanu kraj kreveta. Njemu onda kažem: „Reci mi nešto da prestanem plakati.“
Od svih goddamn svilenih riječi na ovom svijetu, on nježno kaže: „Prestani plakati.“
I ja prestanem.
tessa k
Post je objavljen 19.09.2012. u 07:18 sati.