YOUR HONOR...
All of this and more of nothing in my life
Uzaludnost ovog slučaja je najveći presedan u povijesti svemira. Možda karikiram, ali karikatura od čovjeka se usudi staviti pod upitnik kozmički balans, sve svjetske religije, te zdravi razum i logiku, kao temelj onoga što jesam, ili barem onoga što jednog dana želim biti. Svatko od vas, gospodo porotnici, je čovjek od krvi i mesa. Možda možete dati svoj glas, ali presuda je tako daleko izvan svakog utjecaja.
Da postoji, Sizif bi mi se nasmijao. Naime, kako ću dokazati da smo robovi samih sebe kad hodamo životima ponašajući se kao da su naši stavovi činjenice? Zapamti, odnosno zaboravi. Sve je to iracionalnost transformirana u kemijske reakcije. Savršen komad DNA, kako plitko. Bitno je, ali ja više nisam siguran zašto. To je Pirova pobjeda zamotana u ukrasni papir, to je znatan korak u putovanju. To je kao onaj osjećaj da si nešto zaboravio. Zašto tako površno društvo cijeni nešto tako istančano kao što je umjetnost? Zato što volimo unikate, jer patimo na neponovljivost. I ja to cijenim, onako kako samo vjetar puše, onako kako samo kosa raste. Suludi razlozi zašto više nije zabavno spavati. Prilažem podočnjake kao dokaz. Zašto se uopće trudim? Koji je danas dan? Danas je odličan dan za početak ostatka života.
No colored clay
OBJECTION!
Individuality not safe
Dopustite da završim. Poput kapi krvi koja nezaustavljivo klizi niz kožu, i ne možeš je obrisati. Najsporiji dodir koji možeš zamisliti, prirodna verzija famoznog kineskog mučenja vodom. Kap po kap, razlivena svakom porom, bez logičnog ritma, razara um koji jednostavno ne može raditi sa postojećim inforMacijama. Nepobitan znak da je život stvarniji no što mu to želim priznati. U suludom, vrućem bunilu, iluzija umotana u san. Ne umanjujem iluziju, već degradiram sebe, i osjećaj je odličan.
U svim alternativnim verzijama stvarnosti koje se moj um usudi projicirati, ja sam izgubljen. Ne žalim za postupcima, ništa ne bih mijenjao. Ne iz razloga što tako obožavam svoj životopis, već zato što me strah. Da se sutra vratim u prošlost, ne bih znao gdje si ti. Postoji samo određena količina neznanja s kojom mogu egzistirati u miru.
As of now I bet you've got me wrong
OBJECTION OVERRULED.
So unsure you run from something strong
Ne želim riješiti svaki problem koji imam, ja želim stvarati nove probleme. Sada sam stariji no što sam ikad bio. Koliko dugo svemir očekuje od mene da se igram u pijesku? Ne želim kompromitirati svoje pravo na kompromise, ja želim stvarati, znam da mogu kada imam pravi vjetar u jedrima. Ja želim, nakon toliko vremena, toliko revidiranih misli i beskrajnih analiza, ja želim! Znam da u ovom Svemiru postoje harmonični plesovi gudala violina koje moje riječi ne mogu niti dotaknuti, sinergije sila koje tvore krajolike neobjašnjive bilo kakvom matematičkom jednadžbom. Ali postojim i ja, gotovo kao antiteza svemu gore navedenom, i ne želim da na tome ostane.
I haven't felt like this in so long
FINAL WORD:
Wrong, in a sense too far gone from love
Ako ne možemo stvarati svoju sudbinu, onda jednostavno odbijam vjerovati u sudbinu.
Jebi se Svemire!
That don't last forever
...VERDICT?
Something's got to turn out right
Post je objavljen 19.09.2012. u 10:26 sati.