Stvari koje smetaju, žuljaju, bole ne valja držati u sebi. One neizrečene samo rastu i bujaju. I pretvaraju se u manstere. I onda iskaču u bujicama bijesa, preljevaju se u pritajenoj glavobolji, umoru, i sve tako zloinapako.
Da je tomu tako, onda bi neizrečena ljubav isto trebala skrivena unutra rasti, bujati i cvasti. I onda pomalo isijavati, grijati i otkrivati se u osmijesima, pogledima, fol slučajnim dodirima.
Negdje smo pogubili nit.
Po putu zaglavili na mjestu....
Post je objavljen 18.09.2012. u 23:52 sati.