Sunce i obveze su me povukle u grad. Iz kuće me ispratio telefonski poziv tekomovog govornog automata kojim me obavještavaju da sam potrošila više, tj. pričala duže za ovaj period, od prosjeka u prethodna tri mjeseca. U tramvaju me sličan automat opominje da ovjerim kartu, što bi u prijevodu značilo da se ne švercam. Na ulici me dočekao reklamni plakat kazališne predstave „Gospođa ministarka“, kojoj se radujem, obilježen od strane marljivog uličnog prevoditelja. U knjižari me sačekale sve knjige koje želim zadnjih par godina po starim, visokim cijenama. Onda otkrijem bosansko izdanje „Muzeja nevinosti“ 30kn jeftinije od našeg, pa pomislim kako bi bilo dobro...ma nema veze, neću komplicirati i širiti temu.
U H&M- u me čeka zaštitar; u banci me promatra isti; u Irisu dotični prati da koja gospođa ne mazne parfem. I sve mi nešto nakrivo; tko koga, od koga, štiti? Znam da uglavnom nisam, ali ne mogu da se ne osjećam kao „sumnjiva". I od muke paranoidnog ili paranoičkog tipa, sjednem pred kafić da se malo sredim. Tu me sačeka dilema hoću li naručiti akcijsku ponudu A ili B:
Bućnicu + limunadu za 15kn ili Kavu + limunadu za 15kn.
Odlučim se za B, malo odmorim i sredim misli pa požurim doma da stignem do 19.30 do svog „ciganskog“ kvarta kako mi ga predstaviše poznanici prije 35 godina.
Jeste da je to sada „city“, ali mu s istom radošću žurim kao i tih davnih, ranih godina.
p.s.
od nedjelje sam ostala bez riječi, pa nikako da sklopim „prvu“ rečenicu; stoga i ovaj postić kreće od druge, jedva...
(Uploaded by lajsosound on Jun 4, 2011)
Post je objavljen 18.09.2012. u 21:56 sati.