Od tragova
s tragovima
u tragovima
osunčanotirkiznih
bakrenorumenih
kasnošumskociklamastih
sedefnoružičastoperlastih
dimnobijelosmogastih,
baš kao
mokro, nabujalo, živo,
platno,
mijenjam se
nepredvidljivo,
neprepoznatljivo,
bez predumišljaja
i umišljaja
dišem,
proričem,
slikam se
i ljubim.
I što jasnije sjajim,
sretne me zvijezde prate same,
po defaultu,
hipnotizirano.
Čuvaju me
pa i kad to ne želim,
od maminih maza,
egomanijaka,
nostalgičara
nepovjerljivih i
pustih zanesenjaka,
čarobnjaka,
vilenjaka.
Sva u dukatima
zveckam,
i mada otkriva me
lom svjetlosti
u tom jednom jedinom
važnom prijelomu
i odavno sviram ljetno u prvim mrakovima,
rijetko tko može podnijeti
tu brzinu.
Osjećam se šeherezadasto
i ginem
za te boje
i za taj sjaj
sve dok opet i ponovno
ne zaživim.