Odlučila sam jednom svom blogerskom prijatelju napisati nekoliko redaka, ali vrijeme kao da je stalo, misli traže riječi, prsti slova po tipkovnici. On voli umjetnost, književnost mu je omiljena, postovi su mu puni divnih metafora u kojima uživam kada ih čitam. Uporno ga želim odgonetnuti i neću, ne želim odustati jer to me zabavlja i veseli.
Osoba je vedrog duha, a ozbiljan, načitan. Stvarno je umiljat iako će to sada kada pročita zanijekati znam napisat će mi da sam u krivu da to nije on. Njega treba čitati kao encikopediju, od njega svatko od nas može naučiti lijepom izražavanju riječi, promatranju slikarske umjetnosti dublje no što inače promatramo slike obješene na zidovima svog stana. On je profesor književnosti koji voli slikarstvo.
Obožavam što je zagonetan, jer je topla duša koja voli unutarnju ljepotu.
zagonetka
Uživam na njegovom blogu slušati glazbu jer njegov ukus se ne razlikuje puno od mog i zato mu poklanjam ovu pjesmu iznad jer sigurna sam da ću ga vratiti bar malo u prošlost.
Za mene ćeš i dalje ostati zagonetka.
Post je objavljen 18.09.2012. u 17:27 sati.