Pregled posta

Neznanje i druge nidane te par riječi o Yamantaki

Ringu Tulku Rinpoče ovako objašnjava prirodu avidye (neznanja):

U budističkom kontekstu, neznanje jest ekvivalent identificiranja sebe kao odvojenog od svega drugoga. Sastoji se od uvjerenja da postoji „Ja“ koje nije dio ničega drugoga. Na takvim temeljima mislimo „Ja sam jedinstven. Sve ostalo nisam ja. To je nešto drugačije…“ Iz takve identifikacije niče klica dualističkog svjetonazora- budući da postojim „ja“ postoje i također i „drugi“. Do ove granice sežem „ja“, a nadalje su „oni“. Dočim je takav raskol učinjen nastaje put u dvije oprečne reakcije: „Ovo je lijepo! Želim to!“ i „Ovo nije lijepo! To ne želim!“

Neznanje je prva od 12 nidana. Nidane su važan termin u studiju budizma i sa njima se uvijek susrećemo čitajući literaturu stoga smatram da nije loše napisati par riječi o nidanama. Dakle što su nidane? Nidanama nazivamo veze među zavisnim stvaranjem ili veze međuzavisnog nastajanja ili još bolje modernim riječnikom možemo reći da su nidane linkovi međuzavisnih uzroka. Međuzavisno nastajanje je zakon koji kaže da se niti jedan pojavni fenomen bilo unutarnji (tj. „u nama“) ili izvanjski ne pojavljuje bez razloga tj. bez uzroka. Niti uzrok fenomena sam može biti neuzrokovan tj. trajni stvoritelj kao neko sebstvo, vrijeme ili bog. Fenomeni zapravo nastaju kroz sabiranje svojih određenih uzroka i uvjeta. Tu za mistiku nema mjesta.

Često govorimo o uzročno-posljedičnoj logici, sve ima svoj uzrok dakle ništa nije slučajno, što znači uopće slučajno? Da li može postojati slučajnost kao neki neovisni fenomen? Pa ne baš. Slučajnost je samo u očima promatrača koji ne prati uzroke. Da li generator „random“ brojeva na kalkulatoru stvara slučajne brojeve? Da, stvara ih za potrebe uma koji ih takvima doživljava, ali budući da postoji uzrok i uvjeti (elektronički sklop sa svojim tehničkim parametrima koji reagira na komadu tj. pritisak prsta na tipku) ništa slučajno nema u cijeloj priči niti je potrebno nekakvo nadnaravno biće, deux ex machina, koji bi te brojeve izabiralo umjesto „nesvjesnog“ računala. Dovoljan je stvoritelj „slučajnosti“ sam um promatrača koji kaže: aha ovaj broj je za mene nasumičan, sasvim je slučajan! Slučajnost, baš kao niti neki upraviteljski bog nisu dakle koncepti koje u budizmu uzimamo u obzir budući da nisu potrebni za objašnjavanje nikakvih fenomena. Sve ima svoj uzrok, a uzrok čega bilo prirodno i sam ima svoj uzrok koji je i sam, jasno- uzrokovan.

Nidane su, mogli bi smo nadalje reći spone koje efektivno uzrokuju cikličku egzistenciju, zarobljenost u privatno-perceptivnoj petlji koju nazivamo Samsara.



Vrlo simpatičan shematski prikaz tipične tibetanske thangke „Kotača Života“.
Kotač Života vrlo lako ćete prepoznati na slikama po velikom krugu u sredini koji je podijeljen na mnogo segmenata. Svaki od njih prikazuje jednu domenu egzistencije, a velika zubata kreatura koja odostraga okreće kotač jest naravno Yama, gospodar smrti i majstor prolaznosti. Po obodu Kotača Života prikazano je 12 nidana pod nazivom „twelve links of dependant origination“. Kasnije u tekstu vidjeti ćemo kakvom simbolikom se pojedine nidane najčešće prikazuje. Još obratimo pažnju sam centar kruga, na njegovo srce- unutra su simbolima životinja prikazana tri samsarička otrova ili kako je na ovoj slici prevedeno „tri korijenske zablude“ Neznanje/zbunjenost je simbolizirana likom svinje (na slici je pogrešno navedeno „greed“ tj. pohlepa), privrženost/žuđnja/pohlepa sibolički je prikazana pijetlom, a mržnja/ljutnja/averzija zmijom.

Sada ćemo baciti pogled na listu svih 12 nidana zajedno sa njihovim sanskrtskim i tibetanskim nazivima jer to su riječi s kojima ćemo se uvijek često susretati u čitanju knjiga ili tekstova o Buddhadharmi. Čitajući primijetiti ćemo da se svaka sljedeća nidana nadovezuje na prethodnu u uzročno-posljedični slijed, kao i to da su skandhe, (agregati koji tvore iluziju „ja“ identiteta) također ujedno navedene na listi kao nidane koje uvjetuju cikličku samsarsku egzistenciju:

1.) Neznanje, skt. avidya, tib. ma rigpa - ova prva u nizu nidana predstavlja fundamentlano nepoznavanja istina (Četiri Plemenite Istine) kao i iluzorno percipiranje skandhi (Pet Skandhi komponenti ili pet agregata- forma, osjet, zapažanje, oblikovanje/formacija i svjesnost) kao svoga vlastitog sebstva tj. „ja“ identiteta

2.) Oblikovanje/formacija/fabrikacija skt. samskara, tib. dubye – dokle postoji neznanje postoji i oblikovanje karme, pozitivne, negativne ili neutralne. To je formiranje egzistencija u raznim domenama (reinkarnacija).

3.) Svijest skt. vijnana tib. nampar shepa – fabrikacije (samskare) uzrokuju svijest sljedeće egzistencije. Svijest koja nagoni pojedinca prema sljedećoj egzistenciji naziva se nagonska ili prisilno-poticajna svijest. A svijest koja biva dovedena u to određeno stanje, jednom kada su ostvareni potrebni uvjeti, naziva se sviješću prisilnog rezultata. Ta dva aspekta svijesti smatraju se jedinstvenom vezom budućoi da zajedno uspostavljaju vezu između dva života.

4.) Ime i oblik, skt. nama-rupa, tib. ming dang zuk ova nidana sastoji se od prije spomenutih pet skandhi. Snagom svijesti pojedinac je povezan s maternicom i tamo se razvija tijelo: oblik kao jedna od skandhi, a nadalje i ostale četiri skandhe- osjet, percepcija, formacija i svijest

5.) Spoznajne baze ili osjetila tj. šest unutarnjih ayatana skt. sadayatana, tib. kyemche druk. Dakle radi se o nastajanju perceptivnih instrumenata pojedinca: šest unutarnjih ayatana su: oči, uši, nos, jezik, tijelo i um. (Usput budi rečeno šest vanjskih ayatana su komplementi tih osjetilnih instrumenata, dakle: vizualni prizori, zvukovi, mirisi, okusi, teksture i mentalni objekti)

6.) Kontakt, skt. sparsa, tib. rekpa – sastajanje objekata, osjetilnih instrumenata i svijesti to je ono što nazivamo kontakt.

7.) Osjet, skt. vedana, tib. tsorwa – iz kontakta nastaju osjeti: ugodni, bolni ili neutralni

8.) Težnja, skt. tršna, tib. sepa – želja da se ne odvaja od ugodnih osjeta i da se bude slobodan od bolnih

9.) Prianjanje skt. upadana, tib. lenpa – razvijanjem težnje nastaje prianjanje tj. aktivno stremljenje da se nikad ne odvajamo od ugodnog i da izbjegavamo bolno.

10.) Postajanje, skt. bhava, tib sipa – svojim prianjanjem pojedinac djeluje preko svoga tijela, govora i uma i stvara sebi karmu koja mu određuje sljedeću egzistenciju

11.) Ponovno rođenje, skt. jati, tib. kyewa snagom postajanja pojedinac je ponovno rođen u određenom mjestu (jednoj od domena samsarske egzistencije) kad se već sastave potrebni uvjeti za to.

12.) Starost i smrt, skt. jara-marana, tib. ga shi – nakon ponovnog rođenja traje proces starenja kako se agregati mijenjanju i razvijaju i naposljetku dolazi smrt kad se agregati konačno iscrpe.

Da bi smo mogli bolje razumjeti zašto u budizmu ponekad govorimo o agregatima trebamo potražiti u rječniku definiciju same riječi. Agregatom se kod nas najčešće u govoru naziva prijenosni generator električne energije, međutim riječ potječe od latinskog- aggregatum = skupina i ima šire značenje- masa koja je nastala putem sjedinjavanja više istovrsnih stvari, masa koja sadrži u sebi različne sastavne dijelove; u matematici zbroj, iznos itd. U tome svjetlu možemo lakše razumjeti zašto se ta riječ tako često upotrebljava u budističkom kontekstu.


U indo-tibetanskoj duhovnoj umjetnosti, poput thangke poviše, svaka od nidana običava se oslikavati određenim slikovitim prizorom:

1.) Neznanje – slijepa osoba koja svojim štapom pokušava pronaći put

2.) Karmičke formacije – Lončar koji izrađuje vazu na lončarskom kolu. Vaza koji lončar izrađuje simbolizira postupke tijela, govora i uma kojim on oblikuje svoju karmu na kotaču života. Karmički utisci ili tragovi postupaka iz prošlih života utječu na sadašnje i buduće živote u obliku određenih predodređenosti, kao što se i lončarevo kolo okreče nakon što je jednom gurnuto.

3.) Svijest – majmun koji se ljulja sa drveta. Majmun predstavlja našu svijest, način na koji smo skloni ljuljati se sa jedne misli na drugu bez prave kontrole nad tim našim misaonim ljuljanjem

4.) Ime i forma – osoba ili više njih na brodu. Pet skandhi koje čine naš osjet sebstva trebaju fizičko tijelo i psihu: ime i mentalne skandhe (agregate): osjet, percepciju, mentalne formacije i svijest.

5.) Šest osjetilnih organa – kuća sa pet prozora i vratima. To simbolizira šest osjetila kojima percipiramo vanjski svijet. Na kotaču života predstavljeni su kao prazna kuća jer to je vrijeme kada se organi embrija razvijaju ali još ne funkcioniraju svjesno.

6.) Kontakt - zagrljeni par

7.) Osjet – osoba sa strijelom u oku

8.) Težnja – žena koja daje muškarcu zdjelu s vodom

9.) Prianjanje - muškarac koji ubire voće sa drveta

10.) Postajanje – prekrasna mladenka, ponekad se prikazuje par koji vodi ljubav ili pak jednostavno trudna žena

11.) Rođenje – žena koja rađa

12.) Starost i smrt – nosači s truplom




I evo još jedne thangke sa Kotačem Života ili kako bi smo rekli na sanskrtu Bhavacakra, a Tibetanci bi kazali sidpe khorlo. Vjerujem da je sada simbolika razumljivija. U sredini kruga pijetao (može biti i druga ptica), zmija i svinja simboliziraju tri otrova, uzrok dukkhe (patnje samsarskog postojanja), krug podijeljen na segmente predstavlja razne domene egzistencije, a obod je ukrašen sa 12 nidana ili internetskim rječnikom rečeno, linkova međuzavisnih uzroka. Ako pažljivo brojite sličice u obodnom pojastu nabrojati ćete 12.
Yama uvijek u strašnom obliku iskežen s rukama na kotaču života, za nas netrajna bića on je u strašnoj ulozi onoga jer dokida život ali nije stoga percipiran kao nekakvo utjelovljeno zlo i to moramo razumjeti, naprosto prolaznost i smrtnost bića je neizbježan dio samsarske egzistencije. Prisjetimo se ove godine smo imali u Zagrebu predivnu izradu pješčane mandale Buddhe Sri Vajrabhairave Yamantake. Yamantaka znači Onaj Koji Uništava Smrt. Yamantaka se smatra gnjevnom manifestacijom Manjushrija bodhisattve utjelovljenja buddhinske mudrosti. Ime Yamantaka se na sanskrtu može razložiti na dvije riječi, prva je Yama tj. Smrt, a druga je antaka u značenju uništavač ili terminator dakle Onaj koji uništava Smrt.

Prema jednoj osobito simpatičnoj legendi Yama gospodar smrti odlučio je pobiti sva živa bića, ljudi s Tibeta bili su u velikom strahu od takve iznenadne i prijevremene smrti. Stoga su molili bodhisattvu Manjushrija za pomoć. Manjushri se zauzeo za njih i transformirao se u Yamantaku, izgledom poput Yame ali mnogostruko veći, strašniji i moćniji. Kada su se suočili u bitci Yama se našao licem u lice sa samim sobom ali još opakijim, Yamantaka je narastao veći od čitavog pojavnog svemira (jer mudrost Buddhe je veća od konceptualnih manifestacija izraslih iz zabluda). Porazivši Yamu u bitci za sudbinu osjetilnih bića Yamantaka ga je proglasio zaštitnikom Dharme – Dharmapalom, kao Dharmapala, čuvar istine i poretka, Yama nije više smio samovoljno dokidati živote ljudi i tako je našao svoje mjestu među deitetima sjevernog budizma.



Buddha Yamantaka

Kako zapravo Yamantaka poražava Yamu tj. Smrt u našoj osobnoj svakodnevici tj. što za nas znači Yamantakina nadmoć nad Yamom? Yamantaka tantra kaže da ima tri vrste smrti, prva je izvanjska smrt tj. normalan kraj života, to je svjetovna smrt koju utjelovljuje Yama. Druga je unutrašnja smrt, a to je nepoznavanje istinske ne-dualne prirode stvarnosti- instinktivno ili naučeno prianjanje k nečemu odnosno averzija prema nečemu drugom tj. prema iluzornim objektima i subjektima koji nastaju iz neznanja. Treća ili tajna smrt je ezoterična tantrička koncepcija, dualistička pojava na najsuptilnijim razinama čiste svjetlosti uma i iluzornog tijela. Praksom Yamantake pojedinac nadvladava sve te vrste smrti i postaje besmrtan poput Buddhe.
Uostalom to su stvari nama u nekom obliku poznate iz kršćanstva i donekle analogne onom Kristovom: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će!“
Možemo stvari okrenuti i na drugu stranu pa reći da ima i gorih smrti od one fizičke, a to je život u ignoranciji i inertnosti, tko tako živi iako naizgled živ i svjetovno vrlo aktivan već je mrtav, a tko ignoranciju odbaci i zamjeni ju uvidom u prirodu stvarnosti, iako fizički umre ne može sudbinski propasti.

Tu se na kraju dobro uklapa još i ona od povijesnog Buddhe Šakyamunija:

Ne vjerujem u sudbinu koja može zadesiti ljude bez obzira što učinili ali vjerujem u sudbinu koja ih može zadesiti ako ne učine ništa.

Kao korijenski tekst za čitavu temu koju smo obrađivali u ovom članku uzima se razgovor Šakyamunija Buddhe i redovnika Kaccaye Gotte u samostanu Savatti. Volim se u nekim stvarima vraćati na kanonske temelje koje čuva teravada iako sam, što je i vrlo razvidno iz ovog bloga, osobno privržen sjevernom budizmu. U nekim slučajevima kanon sve objašnjava najbolje, najbolje je krenuti od početka, ali ako se i ne krene od početka, dobro je upoznati se s njime prije ili kasnije, takvo je moje iskustvo. Stoga želim zaključiti sa Kaccayagotta Sutrom, to je tekst iz Pali kanona- učenje koje je Tathagata dao redovniku Kaccayi na temu ispravnog nazora. Uživajte:

Prebivajući u Savatthi, plemeniti Kaccayana Gotta pošao je k Blagoslovljenome. Pristupivši mu poklonio se i sjeo pored njega. „Gospodine, ispravan nazor, ispravan nazor… dokle seže ispravan nazor?“

Uvelike, Kaccayana, ovaj svijet počiva na polaritetima postojanja i nepostojanja. Ali kada pojedinac uvidi porijeklo svijeta kakvo zaista jest, sa ispravnim rasuđivanjem, „ne-postojanje“ svijeta se za takvoga ne pojavljuje. Kada pojedinac uvidi prestajanje svijeta kakav zaista jest sa ispravnim rasuđivanjem, „postojanje“ svijeta se za takvoga ne pojavljuje

Uvelike, Kaccayana, ovaj svijet je sputan privrženostima, težnjama i predrasudama. Ali pojedinac o kojemu govorimo ne angažira se niti teži tim privrženostima, žudnjama, fiksacijama svijesti, predrasudama ili opsesijama niti je ustrajan na svome „ja“. On nije nesiguran niti najmanje ne dvoji da nevolja kad nastupa, nastupa, a nevolja kada prolazi onda prolazi. U tome njegovo je znanje neovisno od ostalih. Dotle , Kaccayana, seže ispravan nazor.

„Sve postoji“- jedna je krajnost, „ništa ne postoji“- to je druga. Izbjegavajući dvije krajnosti Tathagata podučava Dharmu Srednjim Putem: Iz neznanja kao uvjetovanog stanja nastaju fabrikacije. Iz fabrikacija kao uvjetovanog stanja dolazi svijest. Iz svijesti kao uvjetovanog stanja nastaje ime i forma. Iz imena i forme kao uvjetovanog stanja nastaje šest osjetilnih medija. Iz šest osjetilnih medija kao uvjetovanog stanja nastaje kontakt. Iz kontakta kao uvjetovanog stanja nastaje osjećaj. Iz osjećaja kao uvjetovanog stanja nastaje težnja. Iz težnje kao uvjetovanog stanja nastaje privrženost. Iz uvjetovanog stanja privrženosti nastaje postajanje. Iz postajanja nastaje rođenje. Iz okolnosti rođenja proizlazi starenje i smrt, patnja, bol i nevolja i nastupa očaj. Takvo je porijeklo svih silnih nedaća i patnje.

No iz bezostatnog iščeznuća i dokinuća neznanja proizlazi dokinuće fabrikacija. Iz dokinuća fabrikacija dolazi do utrnuća svijesti. Iz utrnuća svijesti dolazi do prestanka imena i forme. Iz prestanka imena i forme dolazi do prestanka šest osjetilnih medija. Iz prestanka šest osjetilnih medija dolazi do prestanka kontakta. Od prestanka kontakta nastaje prestanak osjećaja. Prestanak osjećaja uvjetuje prestanak težnje. Prestanak težnje uzrokuje utrnuće privrženosti. Prestanak privrženost uvjetuje prestanak postajanja. Od prestanka postajanja dolazi do prestanka rođenja. Prestankom rođenja dokida se starenje i smrt, patnja i bol, stres i očaj. Takvo je dokinuće svih silnih nedaća i patnje.“

Eto tako je Šakyamuni, osim što je redovniku Kaccayani odgovorio na njegovo pitanje, zapravo još jedanput naširoko elaborirao Četiri Plemenite Istine- postoji patnja, postoji uzrok patnje, postoji dokinuće patnje i postoji metoda za to.


P.S. serijal o Drukpa Kagyu tradiciji nije još završen jer namjeravam ga nadopuniti s trećim nastavkom u kojem će biti nešto riječi o samostanima regije Ladakh, osobito samostanima Hemis i Lamayuru
Prije toga nadam se napraviti neku jesensku fotoreportažu ako bude vremena. Pitanje je samo da li će to biti do kraja ovog mjeseca. Vjerojatno ne, ali čitamo se i dalje!


Post je objavljen 18.09.2012. u 16:59 sati.